˝Klub satire˝, rezidencijalni program koji je pokrenut ove sezone u kazalištu Kerempuh, s ciljem aktivnog poticanja razvoja domaćeg suvremenog dramskog pisma s naglaskom na komediografsko-satirički prosede, već je u ovim prvim koracima bio iznimno plodan i uspješan. Naime, na natječaj koji je trajao od 01. rujna do 01. prosinca, 2025., javilo se 29 autora, a budući da je ideja osnažiti glasove dramatičarki i dramatičara te im biti potpora u njihovom kreativnom procesu, izuzetno nas je razveselio ovakav veliki odaziv. To nam je još jednom potvrdilo kako naša profesionalna dramaturška scena itekako postoji i kako joj je potrebno na što više vrata omogućiti ulaz u kazališnu praksu. Stoga nam je želja s ovim programom nastaviti i u budućnosti, uzimajući u obzir sav njegov potencijal i raznolike kreativne mogućnosti.
Kao odgovor na poziv u ˝Klub satire˝, dobili smo niz intrigantnih i aktualnih sinopsisa koji ukazuju na to da je satira itekako živa i vitalna te autore koji aktivno promišljaju realnost kojom smo okruženi, ali i demijurški stvaraju sasvim novu, s jasnim osobnim pečatom i artikuliranim stavovima.
Na temelju pristiglih prijava (kućna dramaturginja i dramatičarka Dora Delbianco i Nikolina Rafaj, također dramaturginja i dramatičarka) odabrale su 5 autora/ica koji će svoj rad moći predstaviti i razviti unutar kreativnih radionica i uz mentorsku podršku koju rezidencijalni program podrazumijeva.
Kriteriji kojima smo se vodili bili su prije svega kvaliteta, ali i specifičan senzibilitet neophodan za raspisivanje satiričnog komada ili punokrvne komedije. Uz to, zanimalo nas je koliko je tekst obilježen osobnim, autentičnim pečatom, ali istovremeno i potentan u smislu društveno-političkog konteksta. Izuzetno smo zadovoljni pristiglim, a posebno odabranim materijalima te čestitamo našim prvim rezidentima!
…
Nauk sv. Barbare za ponavljače autora Marina Lisjaka propituje koliko se lako običan čovjek može pretvoriti u „slučaj“, zatim u „incident“, a naposljetku i u „edukativni primjer“. Autorov predložak vješto nam pokazuje kako jedan naizgled neznačajan događaj, poput promjena naziva ulice, može pokrenuti nezaustavljivu lavinu događanja koji mogu zakomplicirati živote više generacija. S velikim osjećajem za prokazivanjem neočekivanog u očekivanom, kao i razlaganja administrativnog bunila pred kojim pojedinac gotovo da i nema izgleda, autor plijeni našu pažnju, potičući nas da se zajedno zapitamo koliko daleko i s kakvim posljedicama mogu odjeknuti naše reakcije, odluke i pokušaj otpora.
Sinopsis naslova Pastir autorice Sanje Milardović u središte postavlja intimnu odluku jedne žene koja, odjeknuvši u široj javnosti, prerasta u društveni problem o kojem kao da baš svi imaju istaknuto mišljenje. Mikrokozmos kojeg gradi autorica vrlo precizno razlaže društvene mehanizme poput obitelji, Crkve, medija, politike, koji oblikuju, sprečavaju ili naprosto uvjetuju prostor intimne odluke. Posebno bismo istaknuli autoričino veoma satirički potentno dijagnosticiranje društveno karakterističnog simptoma današnjice unutar kojeg prostor intimnog s velikom brzinom prerasta u šire kolektivno, gdje jedna odluka može na kušnju staviti cijelu zajednicu i sve što ta zajednica pokušava ili želi biti.
Coprnice vulgaris autorice Ivane Vuković izuzetno je zreli predložak koji nas suočava s više no potrebnom nam temom propitivanja mehanizma izgradnje javnog prostora, političkog diskursa i ideala moći gdje toliko često vlada apsolut jedne istine koja naprosto isključuje svaku drugu mogućnost ili perspektivu. Autorica u pitanje dovodi naše, jednako kao i svoje načine pozicioniranja spram pojmova poput domoljublja i obitelji, baš kao što i izaziva duboko ukorijenjene arhetipove patrijarhalnog nasljeđa koje je prisutno u svim društvenim porama. Naglašeno istraživački orijentiran pristup također otvara mogućnosti naglašeno dijaloški usmjerenog daljnjeg razvoja samog teksta, a to je kvaliteta koju posebno ističemo.
Sinopsis teksta Gospa u liftu autorice Rone Žulj, smješta nas u sam epicentar satiričkog prosedea u kojem se autorica vješto poigrava konceptima čuda, nade i opće ljudske potrebe za smislom. Sam prostor lifta pritom postaje svojevrsni improvizirani hram, mjesto bar privremenog zajedništva koje okuplja šaroliku i dramski potentnu galeriju likova, a paralelno s tim, autorica prati i raspad jednog ljubavnog odnosa i moguće načine suočavanja s tim gubitkom. Nižući komične situacije i ne zazirući od apsurda, tekst istodobno zabavlja i provocira, dovodeći na plodonosan način u pitanje naše duboko ukorijenjene potrebe za pronalaskom sidrišta, uporišta ili barem nečega što se, makar prividno, čini većim i smislenijim od nas samih.
Sinopsis Svak sebi autorice Anđele Žužul donosi igru opozicijama, poglavito modernog i tradicionalnog, vješto izmičući zamkama površnosti ili jednoznačnosti. Smještajući nas u već povišeno stanje koje za sobom povlači vjenčanje kao društveni ritual, autorica istražuje nasljeđe patrijarhata u kontekstu uže obitelji, a samu atmosferu gradi po principu pretis-lonca, prisiljavajući vlastite likove na suzdržavanje, potiskivanje želja, emocija i misli, sve dok pod općim pritiskom sve ono što drže u sebi, bespovratno ne puste van. Pukotine u odnosima, pukotine u nasljeđu, kao i pukotine unutar samih likova veoma su precizno postavljene već u ovoj razvojnoj fazi teksta te će navedena križišta biti poticaj za daljnji dramaturški razvoj.
