Svečanom dodjelom nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja u subotu, 20. lipnja 2026. u Kerempuhu zatvoreni su 50. Dani satire Fadila Hadžića.
Ocjenjivački sud je radio u sastavu: Zinka Kiseljak (dramaturginja) – predsjednica; Ana Tomović (redateljica) i Enes Vejzović (glumac) – članovi.
Mladi žiri radio je u sastavu: Ema Fabian – predsjednica; Lorena Ivančić, Mirta Jakobović, Julija Jelačić, Katarina Car – članovi.
NAGRADE
Velika nagrada „Večernjeg lista“ za najbolju predstavu u cjelini dodjeljena je predstavi „Celebration“ Jerka Marčića, u produkciji Kuće Klajna, Klanjec.
Autor vrlo suptilno uvlači publiku u svoju igru i publika postaje saučesnik njegovog maštovitog, razigranog svijeta. Ovaj postupak je inkluzivan, duboko emotivan i tematski povezan s predstavom koja govori o čežnji, nedostajanju i pripremi proslave – samo da bi se bivalo zajedno, u zajednici.
Pri tom se autor koristi svim suvremenim izvedbenim praksama: dramskim, plesnim, pa čak i cirkuskim, ne bi li razobličio vlastite strahove i sumnje, te nam ih nesebično i pun ranjivosti izložio, što mogu samo vrlo hrabri umjetnici. Posjetite kuću Klajn kako biste vidjeli Don Quijotea koji je pobijedio vjetrenjače.
Nagrada mladog žirija za najbolju predstavu dodjeljena je predstavi „Trilogija Lehman“ Stefana Massinija i Bena Powera, u režiji Igora Pavlovića, i izvedbi Narodnog pozorišta Subotica.
Predstavu odlikuje iznimno impresivna režija te kompleksno oblikovani, višeslojni likovi. Izdvaja se kreativnim korištenjem scenografije i vizualnom upečatljivošću, a multimedijski elementi postupno se razvijaju od jednostavne krede na ploči do digitalnih projekcija futurističkog svijeta. Glumački ansambl ostvario je vrhunske izvedbe, a dojmu predstave pridonijela je i vrlo uspješna kostimografija.
Nagradu za najbolju režiju osvojio je Boris Liješević za za autorski projekt „Moje kazalište“ u izvedbi Ateljea 212, Beograd.
Nagrada za najbolju režiju dodjeljuje se Borisu Liješeviću, redatelju koji ovim introspektivnim projektom beskompromisno preispituje vlastite granice i granice vlastitog umijeća. Liješević je ogolio sebe kao čovjeka i kao umjetnika. Razotkriva svoje najdublje istine i tajne. Pokazuje nam svoj umjetnički proces, uspijevajući to staviti na veću razinu kolektivnog iskustva, gdje se svatko u publici može prepoznati i uspostaviti odnos prema vlastitoj istini.
Nagradu Fadil Hadžić za najbolji tekst osvojio je Mate Matišić za „Otac, Kći i Duh Sveti“ u režiji Janusza Kice i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh
Matešić nastavlja secirati suvremeno hrvatsko društvo kroz dominantnu temu pitanja savjesti. S nevjerojatnom jednostavnošću i životnošću, pitkog jezika, progovara o najbolnijim i najtežim temama suvremenog društva, uvijek zadržavajući dozu ironije i crnog humora, dok nadrealne situacije daju pečat njegovoj specifičnoj scenskoj poetici.
Nagradu za najbolju žensku ulogu osvojila je Tanja Smoje za ulogu Marine u predstavi Ivora Martinića „Mama se opila ko majka“ u režiji Marine Pejnović i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh.
Suptilnim glumačkim postupcima dočarala je tenziju između potisnutog i izrečenog kao majka, kćerka, supruga i susjeda, te vještom glumačkom interpretacijom izgradila lik žene koja vrlo kontrolirano puca po šavovima, što proizvodi zanimljiv komički efekt.
Nagradu za najbolju mušku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek osvojio je Nebojša Ilić za ulogu u predstavi „Moje kazalište“ Borisa Liješevića u izvedbi Ateljea 212, Beograd.
Suvereno, glumački zrelo pristupio je ulozi redatelja u predstavi Borisa Liješevića „Moje pozorište“, koja se bavi propitivanjem svrhe umjetničkog djelovanja. S velikom dozom humora i samoironije, istovremeno komunicira s redateljem na sceni i publikom. Vješto balansira između djetinjstva i zrelosti jednog umjetnika opterećenog pitanjem “Tko sam ja”, istovremeno donoseći na scenu svoj specifičan glumački habitus i šarm, kojim jako dobro prenosi emocije na publiku.
Nagradu Ivo Serdar za ulogu koju je publika najbolje prihvatila osvojio je Vedran Mlikota za ulogu u predstavi Mate Matišića „Otac, Kći i Duh Sveti“ u režiji Janusza Kice i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh.
Potiskujući savjest zbog davno počinjenog zločina, Vedran vješto balansira između humora, groteske i tragedije, gradeći lik dobrodušnog oca koji tone sve dublje u vlastiti mrak te time ostvaruje veliki emotivni učinak na publiku. Gledajući ga, ostajemo bez daha koliko je duboko zagrabio u taj bezdan obračuna s vlastitom savješću.
Nagradu Sabrija Biser mladoj glumici do 30 godina osvojila Mateja Tustanovski za ulogu u predstavi Beth Steel „Dok zvijezde ne padnu“ u režiji Saše Broz i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Iako opsegom uloga nije velika, Mateja je ostvarila vrlo pamtljivu, dojmljivu ulogu Leanne u predstavi „Dok zvijezde ne padnu“. Igra osjetljivu tinejdžerku koja svjedoči izdajama u obitelji, a ne zna kako se nositi s tim, pa povlači neke vrlo radikalne poteze kojima želi sačuvati jedinstvo svoje obitelji. Čak i kada nema teksta, ona glumački opravdava postojanje svog lika na sceni. Svakako mlada glumica velike scenske prisutnosti čije vrijeme tek dolazi.
Nagradu Sabrija Biser mladom glumcu do 30 godina osvojio je Borut Petrović za ulogu u predstavi Tereze Gregorič, Boruta Petrovića i Jakoba Šfiligoja „Sve što se je dalo“ u režiji Tereze Gregorič i izvedbi Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica.
Bez obzira na svoje mlade godine, Borut Petrović se kroz više uloga u predstavi „Sve što se je dalo“, istaknuo kao vješt komičar u komadu o temema i fenomenima koji su obilježili život uz slovensko talijansku granicu. Igrajući vojnika JNA, zatim pograničnog carinika i inspektoricu, suvereno je držao pažnju i naklonost publike, koristeći sve komičke alate koje su mu te uloge ponudile.
Nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu osvojila je Linda Begonja za ulogu u predstavi Mate Matišića „Otac, Kći i Duh Sveti“ u režiji Janusza Kice i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh.
Reduciranim glumačkim sredstvima Linda na pozornicu donosi kompleksni univerzum lika majke koja je izgubila dijete. Zanimljivo se poigravajući granicom ludila, kako svog supruga, tako i vlastitom, djeluje iz drugog plana, s vrlo malo teksta, a vrlo mnogo scenske prisutnosti te izaziva snažnu empatiju kod publike na granici smijeha i suza.
Nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu osvojio je Hrvoje Kečkeš za ulogu u predstavi Mate Matišića „Otac, Kći i Duh Sveti“ u režiji Janusza Kice i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh.
S velikom dozom humora i samoironije, Hrvoje gradi lik čovjeka koji je izgubio dijete i koji ima vulkansku snagu da prodre u suštinu svog gubitka. Vrlo vješto i postupno otkriva stupnjeve svog ludila i duboke uronjenosti u teorije zavjere ne bi li prikrio bol svog gubitka, što nevjerojatno snažno i tragikomički djeluje na publiku.
Posebno priznanje dodjeljuje se predstavi “Trilogija Lehman” Stefana Massinija i Bena Powera, u režiji Igora Pavlovića i produkciji Narodnog pozorišta Subotica za kolektivnu glumačku suigru.
Nagrada za specijalno postignuće dodjeljuje se glumačkom ansamblu predstave Trilogija Lehman. U predstavi koja se bavi temom uspona i pada jedne obitelji prikazana je esencija kapitalizma i bankarstva u Americi. Samo tri sjajna i vješta glumca drže savršeni ritam kroz preciznu suigru, te u simbiozi s jednostavnim, a efektnim scenografskim rješenjem, stvaraju gustu mrežu likova i događaja pred našim očima, držeći nas dva sata uvučene u ovu dramatičnu epsku priču.
