U petak, 7. veljače Satiričko kazalište Kerempuh ugostilo je predstavu “Rajzefiber” (Reisefieber) Gorana Vojnovića u režiji Anice Tomić, prema dramaturgiji Jelene Kovačić, u izvedbi Slovenskog ljudskog gledališča Celje i Prešernovog gledališča Kranj.
Radnja predstave prati Sašu koji je prisiljen brinuti se o svojoj bolesnoj majci, a dodatnu pomoć za nju mu pronalazi prijateljica Daša. Iz izbjegličkoga centra dovode mladu izbjeglicu koja odmah posluži kao okidač za val predrasuda. Zapravo je Saši briga o majci ujedno idealan izgovor zbog kojeg se ne može pridružiti djevojci u Londonu. Jedan se tjedan rastegne u jedan mjesec i njegov odlazak u inozemstvo sve se više odgađa. Snovi o boljem životu u stranoj zemlji brzo se rasplinjuju s njegovom spoznajom da je on i tamo svejedno stranac te da i tamo nailazi na svijet otuđenja, svijet tjeskobe, usamljenosti i neprilagođenosti, a u takvome svijetu on nigdje ne pripada.
Posve različite životne sudbine razotkrivaju odnose u društvu i među prijateljima. Ljubaznost je samo izgovor za vlastitu nezrelost i neodlučnost, a milosrđe postaje drugo ime za sebičnost i izgovor zbog kojeg se izbjegavamo suočiti s vlastitim problemima. Što se događa kada se aktivizam u teoriji pa čak i u praksi dovede u pitanje? Što će biti kada se sami nađemo u poziciji da moramo donijeti odluke i kada nešto što je tuđe postane naša sadašnjost i stvarnost?
Poljski sociolog Zygmund Bauman u eseju Migrantska panika i njezina (zlo)upotreba vrlo točno utvrđuje da smo postali taoci medija koji spretno obavještavaju javnost o tjeskobi i strahu te su puni referenca o migrantskoj krizi koja je zavladala Europom i najavila kolaps života kakav poznajemo. U takvom se stanju ne gleda na izbjegličku povijest naših prostora nego se na migrante gleda kao na prijeteće i opasne sile koje će uništiti naš identitet i integritet.
U predstavi igraju Aljoša Ternovšek, Lučka Počkaj, Tanja Potočnik, Miha Rodman, Lina Akif, Tarek Rashid / Ciril Roblek.
