ŠKRTAC

Život i njegova veličanstvena providnost na prikladno su se neobičan način poigrali s najvećim francuskim komediografom Jeanom Baptisteom Poquelinom, u povijesti kazališta i književnosti poznatijim po svom scenskom nadimku Molière. Naime, ovaj je pisac, a ujedno i redatelj i glumac, umro neposredno nakon izvedbe vlastitog komada Umišljeni bolesnik, u kojem je i tumačio glavnu ulogu. No farsična binarnost koja ga je obilježavala za života krije se i u činjenici da je nakon niza prijepora zbog nečasnosti profesije kojom se bavio, pokopan unutar groblja tek nakon osobne privole kralja Louisa IV koji mu je bio osobito sklon, ali na mjestu za ukop nekrštene djece.

Ovo su tek dvije anegdotalne crtice iz života velikog dramatičara, koje vrlo zorno pokazuju svu širinu proturječja koja su obilježila Molièrov život, a koja je on sam često koristio kroz dramaturgiju opreke i kontrasta kojima bi svoja djela često usmjeravao kako prema apsurdu tako često i prema nekim uzusima tragedije, ukoliko govorimo o dramskoj vrsti. Ili pak prema nekim drugim dramskim i izvedbenim oblicima, ukoliko se prisjetimo njegovih kraćih farsičnih komada ili pak komedija – baleta.

Komediju Škrtac (L’ Avare, praizvedba 1668.) zasigurno možemo predstaviti kao komediju karaktera sa snažnom društvenom kritikom, a nalazi se u stilskoj skupini velikih drama u kojima se primjerice nalaze i Tartuffe (1664.), Don Juan (1665.) ili Mizantrop (1666.). Pisana u prozi te u pet činova, ova drama za svoju početnu točku sasvim sigurno ima hipertrofirano inzistiranje na svim dramskim i izvedbenim manifestacijama škrtosti naslovnog junaka Harpagona, međutim Molière eksplikaciju te ljudske slabosti zapravo koristi tek kao zamašnjak za dramaturgiju vrtoglavih obrata unutar temeljnog narativa, ali i kao reflektor za propitivanje niza društvenih uzusa i normi.

Naime, poznato je kako je Moliereu kao inspiracijski uzor za Škrca poslužila Plautova komedija Aulularija, međutim sama činjenica da francuski komediograf dramatično mijenja temeljnu premisu u kojoj junak drame do svog bogatstva ne dolazi slučajem kao kod Plauta, već kontinuiranom iznudom i lihvarenjem, Škrca automatski predstavlja kao komad koji ovakvom vrstom aktualizacije donosi jasnu društvenu kritiku. Surova prizemljenost umjesto božanske intervencije otvorila je i put u kojem suvremeno tematizirana škrtost zapravo otvara procijep kroz kojeg naviru i svi drugi elementi moralnog posrtanja, a kojima kao žrtve padaju i ostali likovi unutar komada. Hraneći se na staništu temeljne karakterne pogreške redom se otvaraju i sva druga posrtanja koja Molière tematizira više ili manje otvoreno: razvrat, laž, licemjerje, hipokrizija i sve vrste prevare zapravo svoje izvorište i opravdanje pronalaze u Harpagonovoj škrtosti, čime se otvara i pitanje samog iskakanja iz žanra komedije, jer riječ je o dubokom i zapravo samosvrhovitom poremećaju, koji ne uništava samo odnose likova u neposrednoj blizini, već kroz komad odlazi u duboku patologiju. Sve su to ujedno i elementi koji ovu komediju i danas predstavljaju kao prostor izrazito aktualnog propitivanja društvenih uzusa i konvencija, kroz tematiziranje borbe za vlastiti integritet usred moralnog posrtanja ali i postavljanje pitanja o tome koliko je slobode moguće uzeti u borbi protiv represije.

No, ono što je možda i najvažnije, Kazalište Kerempuh ovom predstavom prvi puta u svojoj povijesti na pozornicu dovodi nesretnog Harpagona i njegovu podjednako nesretnu obitelj, otvarajući prostor za smijeh ali i donoseći jasno upozorenje kroz likove iz Molièrovog vremena koji zapravo unutar svojih pet činova neprestano i oštro progovaraju isključivo o nama samima.

 

Tomislav Zajec

 

Premijera: siječanj 2021.

J.B.P. Molière: ŠKRTAC

Autor adaptacije: Tomislav Zajec

Redateljica: Dora Ruždjak Podolski

Scenograf: Stefano Katunar

Kostimografkinja: Barbara Bourek

Autor glazbe: Stanislav Kovačić

Oblikovatelj svjetla: Miljenko Bengez

Asistentica kostimografkinje: Karmen Polović

 

Inspicijentica: Ena Subotić

Koordinatorica u pripremi predstave: Jasna Rešić

 

Igraju:

Harpagon – Hrvoje Kečkeš

Cléante – Josip Brakus

Élise – Maja Posavec

Valère – Filip Detelić

Mariane – Iskra Jirsak

Anselme – Vedran Mlikota / Dražen Čuček

Frosine – Linda Begonja

Jacques – Borko Perić

La Flèche – Luka Petrušić

Sudski istražitelj – Damir Poljičak

La Merluche, Simon, Sudski pisar – Karlo Mlinar

18.01.2021. (Ponedjeljak) 19:00

19.01.2021. (Utorak) 19:00

21.01.2021. (Četvrtak) 19:00

22.01.2021. (Petak) 19:00

23.01.2021. (Subota) 19:00

24.01.2021. (Nedjelja) 19:00