JEDAN SLUGA, DVA GOSPODARA

Trajanje: 165 min

 

JEDAN SLUGA, DVA GOSPODARA

(Prema komediji Sluga dvaju gospodara Carla Goldonija)

Britanski su mediji ovu komediju ovjenčali lovorikama, a njezina joj je duhovitost omogućila svjetsku slavu. Praizvedena je u National Theatreu u Londonu, ekspresno je osvojila West End i Broadway, a nakon toga su se samo redala premijere, nagrade i brojni obožavatelji. Ovaj istinski kazališni hit napisao je jedan od najistaknutijih suvremenih dramatičara, Richard Bean, i to prema motivima klasične  komedije Carla Goldonija Sluga dvaju gospodara. Tekst Jedan sluga, dva gospodara napisan je kada je Bean uspješno transponirao venecijanske spletke 18. stoljeća u kriminalni engleski suvremeni milje.

Zaplet se temelji na nemogućoj misiji, istovremenom služenju dvojici nadređenih, koji ne znaju jedan za drugoga, što omogućuje razvoj svih onih slojeva humora koje zabuna, laž i prijevara podrazumijevaju. Ovaj tekst svojim britkim i prodornim humorom ne ostaje na površini, nego kroz glumačke bravure i niz dramatičnih scenskih situacija, portretira korumpirane karaktere i sav lažni moral licemjerne malograđanštine.

 

Richard Bean:
JEDAN SLUGA, DVA GOSPODARA

(Prema komediji Sluga dvaju gospodara Carla Goldonija)

Redatelj: Vito Taufer
Prevoditeljica i autorica adaptacije: Dora Delbianco
Autor glazbe i tekstova songova: Mate Matišić
Scenografkinja: Liberta Mišan
Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
Dizajner svjetla: Nikša Mrkonjić
Asistentica redatelja: Marina Pejnović


Oblikovanje vizualnih komunikacija: Love, Ana studio i Dario Dević
Fotografi: Maja Kljajić i Mateja Vrčković

 

Premijera: 4. studenoga 2016.

Igraju:

Ornela Vištica

Željko Königsknecht

Velimir Čokljat

Nikša Butijer

Matija Šakoronja

Mia Anočić – Valentić

Hrvoje Kečkeš

Borko Perić

Anita Matić Delić

Vilim Matula

Ana Maras Harmander

Damir Poljičak

Luka Petrušić

Mirela Videk Hranjec

Maja Posavec

Ivan Đuričić

Csilla Barath Bastaić

Mate Matišić

(…) Obrada Godlonijeva teksta »Sluga dvaju gospodara« Richarda Beana i Dore Delbianco u režiji Vite Taufera, sada naslovljena »Jedan sluga, dva gospodara«, majstorska je izvedbena studija komediografskih maski, pri čemu Kerempuhov ansambl funkcionira kao jedinstvena i inspirirana cjelina. (…)
(…)Tom dojmu suučeništva u zločinu doprinosi pažljivo izgrađena glumačka izbrušenost i motiviranost čitavog Kerempuhova ansambla, što već možemo smatrati endemskim fenomenom u zagrebačkim kazalištima, budući da su i ZeKaeM i Gavella, inače u ranijim epohama poznati po traganju za izvedbenim zajedništvom kao programskom vizijom, posljednjih godina na svojim pozornicama demonstrirali proces mučne dezintegracije ansambla, kao i drastičnog opadanja snage glumačke suigre.(…)
(…)Borko Perić svakako je napravio ulogu svoje karijere, oslobodivši u liku harlekina i svojevrsno bezvlašće komedije kao umjetnosti. Njegovo veoma zahtjevno igranje na rampi gledališta i glumišta ili igranje na publiku tijekom čitave izvedbe završava naklonom u kojem zatvorenih očiju prima dugi vatromet aplauza, stojeći pred gledalištem kao da je do posljednjih rezervi »potrošio« mogućnost da svoje lice još jednom okrene prema van ili kao da pohranjuje energiju gledateljske hvale za neke buduće teške trenutke.

Na cjelokupnom radu s glumcima svakako valja čestitati redatelju Viti Tauferu. Nenametljivom i osjetljivom, pažljivom prema nijansama humornih situacija, suautorski otvorenom prema ansamblu. Predstavu završava satirična pobjeda trostruke beskrupuloznosti, kojoj smo prisiljeni pljeskati jer je vrlo spretno prikazana i prokazana.

»Jedan sluga, dva gospodara« sasvim će izvjesno biti veliki scenski hit, pretpostavljam po omiljenosti kod publike usporediv s EXIT-ovim »Kaubojima«. No u Tauferovoj predstavi nema ni sretnog završetka ni zadovoljštine koja finalno pada u krilo dramskih pozitivaca. Svaki je lik mala kopija opće iskvarenosti.

Smijali se mi tome ili ne, izlazimo iz kazališta tjeskobni, pa i opterećeni »lakoćom« tematizirane beskarakternosti. Jesmo li zbilja robovi samo trbuha i falusa? Je li nam laganje utisnuto toliko duboko u koži da nam ni ne treba maska od drveta, gipsa ili papira? Odlučila bih se za odgovor Groucha Marxa: »Učite iz tuđih grešaka. Ionako nikada nećete živjeti dovoljno dugo da ih sve osobno isprobate«.

Nataša Govedić u Novom listu

Predstava trenutno nije u rasporedu.