Poštar

˝Poštar˝ prema romanu Antonio Skármeta; Nerudin pismonoša

Roman „Nerudin pismonoša“ temelj je višestruko nagrađivanog, danas kultnog  filma „Poštar“ iz 1994. godine. Sadržaj romana zapravo je  svojevrsna sinegdoha za autorovo viđenje tadašnje Allendeove vlasti u Čileu i vojni udar Augusta Pinocheta; ljubav dvoje mladih ljudi prestaje nestankom mladog muškarca odnosno dolaskom diktatora na vlast.

Kerempuhova će se adaptacija razvijati u tri smjera. Prvi je: romantična ljubavna priča između mladog ribara Maria i konobarice Beatriz. Drugi, ali ne manje važan smjer je prijateljstvo Marija i čuvenog pjesnika Pabla Nerude. Ovdje će se obraditi važnost, ljepota i sam smisao poezije. Treći smjer koji uokviruje adaptaciju, bit će tema jačanja ekstremne politike te njezin utjecaj na živote malih ljudi.
Ideološke oznake vremena u kojem se roman događa svest će se na minimum, kako bismo našoj publici što šire otvorili asocijativne receptore te istaknuli paralelizam s današnjim vremenom.
Dramsku ćemo dinamiku graditi na temelju Skarmetine opsesije suprotnostima; jednostavnih pitanja i filozofskih odgovora, ljubavi i terora, poezije i smrti.

Satirička oštrica ove predstave najbolje se može opisati citatom samog Skarmete:

“ U demokraciji možete ujediniti razne sile da pokrenete nešto posebno: ako ne možete preurediti čitavo društvo, možete promijeniti dio društva, makar i malen. Ja nemam što reći ljudima koji misle da se ništa ne može učiniti, njih samo žalim.“