50. Dani satire Fadila Hadžića
Život jedne male kazališne trupe uzdrma vijest o dolasku bolivudskog producenta koji namjerava napuštenu tvornicu, privremenu probnu dvoranu lokalnog kazališta, pretvoriti u filmski studio. Za glumce bez zgrade, perspektive i nade, ova informacija postaje povod da organiziraju priredbu i pokušaju si osigurati mjesto u budućem spektaklu. Djelo koje predstavlja umjetnički „temelj nacije” odlučuju izvesti na bolivudski način.
Kroz utopijsku priču o dolasku Bollywooda, predstava govori o svima nama i o tome na što smo spremni kada nam se obećava bolja budućnost. Ovaj „dolazak” postaje metafora za krah industrije, nacionalizam, ksenofobiju, divlju privatizaciju i gradnju, krađu društvenog vlasništva i lažna obećanja – sve ispričano kroz pjesmu, igru i gorki humor.
Bollywood se pojavljuje kao simbol eskapizma, ali i kao povod za ponovno buđenje solidarnosti i zajedništva, vrijednosti izgubljenih u postkomunističkom, tranzicijskom vremenu. Predstava otvara pitanje naše spremnosti da zaboravimo prošlost i prihvatimo sve što nam se nudi, dovodeći nas u infantilnu poziciju iz koje je teško izaći.