Satiričko kazalište Kerempuh, kao i sve brojne pozornice na kojima je stvarao Saša Anočić, ostaje zauvijek zakinuto za suradnika i prijatelja te tuguje za ovim naglim i tihim odlaskom, za ovim nenadoknadivim gubitkom.
Ovdje je realizirao dvije predstave: Kad se mi mrtvi pokoljemo Nine Mitrović i O medvjedima i ljudima prema svojem vlastitom tekstu. Njegove su predstave, također, gostovale na Danima satire te osvojile nagrade za svoja iznimna postignuća.
Bio je glumac, redatelj, pisac, kazališni pedagog i autor u punom smislu te riječi. Razumio je humor, u svojem je postupku polazio od psihologije, da bi ju tijekom rada dekonstruirao, diveći se svakom djeliću tog konstrukta. Slažući s ansamblom svoju neponovljivu Rubikovu kocku pleo je gustu scensku mrežu koja bi uvijek drsko zauzimala svoje mjesto u moru kazališnih poetika. Njegove su se predstave pamtile, o njima se govorilo, njih se voljelo.
Dragi Saša, trajno ćeš nedostajati.