U dubokoj boli rastajemo se od našeg jedinstvenog i svestranog, beskrajno darovitog i posebnog glumca i redatelja Mustafe Nadarevića. U svojem se bogatom filmskom i kazališnom putu, kojeg je krasila svestranost i otvorenost prema različitim oblicima umjetničkog izričaja, naš Mujica zaustavio i na postaji Satiričkog kazališta Kerempuh. Bio je divan kolega i prijatelj, lucidan i darovit podjednako kao redatelj i glumac koji je pokazao senzibilitet i za komade komediografskog i satiričkog prosedea, pri čemu je lakoćom osvajao simpatije čitavog Kerempuhovog ansambla i gledatelja.
Njegov talent i strast prelili su se u legendarne predstave koje je režirao, a u kojima je i ostvarivao osebujne glumačke uloge. Tako je u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana i u Balkanskom špijunu Dušana Kovačevića ostavio svoj snažan autorski, redateljski i glumački pečat, a gledateljima je darovao predstave koje se, unatoč vremenskom odmaku od gotovo više od dva desetljeća, dan danas prepričavaju i žive u sjećanjima, kao što su doživjele brojne izvedbe na sceni. Isto vrijedi za komediju Zabune Alana Ayckbourna koju je režirao i u kojoj je ostvario više uloga te za Bure baruta Dejana Dukovskog u režiji Aleksandra Popovskog gdje je dao svoj značajan glumački doprinos.
Posebno je bolno rastati se od toplog i duhovitog, neobičnog i drugačijeg kazališnog suputnika, stvaratelja, zaigranog i britkog, našeg velikog, a opet svima bliskog Mujice, čiji su vedrina i talent osvijetlili publiku, ali i satiričko nebo iznad Kerempuha i hrvatskog kazališnog svijeta. I koliko god da je kazalište po svojoj prirodi prolazno i neuhvatljivo, toliko je trag koji je Mustafa Nadarević ostavio vječan i neizbrisiv. Na kraju njegovog živopisnog umjetničkog puta, možemo mu tek uputiti jedno veliko hvala na magiji i talentu koje je s nama nesebično dijelio.
