2.6. NEDJELJA u 20:00 sati
SVEČANO OTVARANJE 48. DANA SATIRE FADILA HADŽIĆA
GRADSKO SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH
Po motivima komedije W. Shakespearea: KROĆENJE GOROPADNICE
redateljica: Selma Spahić
3.6. PONEDJELJAK u 20.00 sati
TEATAR &TD
Autorski projekt Kristine Grubiše i Karle Leko: BEŠTIJE
4.6. UTORAK u 20:00 sati
KAMERNI TEATAR 55 SARAJEVO
Selma Spahić, Tatjana Šojić, Maja Izetbegović, Boris Ler, Sabit Sejdinović, Anja Kraljević, Emina Omerović: LJUBIČASTO
redateljica: Selma Spahić
5.6. SRIJEDA u 20:00 sati
SLOVENSKO LJUDSKO GLEDALIŠČE CELJE
Matteo Spiazzi: RAJ /PARADIŽ
redatelj: Matteo Spliazzi
7.6. PETAK u 20:00 sati
QENDRA MULTIMEDIA / TEATRO DELLA PERGOLA (Italija) / EURO-SCENE LEIPZIG (Njemačka) / PRAGUE CITY THEATERS (Češka) / R.A.A.A.M (Estonia) / MITTELFEST (Italija) / KONTAKT (Bosna i Hercegovina) / BLACK BOX TEATER (Norveška) / MY BALKANS (USA / Srbija)
Jetoh Neziraj: NEGOTIATING PEACE
redateljica: Blerta Neziraj
Izvodi se na engleskom uz titlove na hrvatskom jeziku.
8.6. SUBOTA u 20:00 sati
NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO
Almir Imširević: JEDAN JE MUHAMMAD ALI
redatelj: Dino Mustafić
9.6. NEDJELJA u 20:00 sati
TEATAR &TD
Autorski projekt Sanje Milardović i Lane Barić: VISIBABA
redateljica: Sanja Milardović
10.6. PONEDJELJAK u 19:30 sati
GRADSKO DRAMSKO KAZALIŠTE GAVELLA
Mate Matišić: MOJI TUŽNI MONSTRUMI
redatelj: Vito Taufer
Predstava se igra u GDK Gavella, Frankopanska 8-10
11.6. UTORAK u 20:00 sati
ATELJE 212, Beograd
Koki Mitani: AKADEMIJA SMIJEHA /AKADEMIJA SMEHA
redatelj: Milica Kralj
12.6. SRIJEDA u 20:00 sati
GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH SPLIT
Ivan Leo Lemo: ZAKON ZAGORE
redatelj: Ivan Leo Lemo
13.6. ČETVRTAK u 18:00 sati
HNK U ZAGREBU
Tomislav Šoban: ZBILJA
redatelj: Tomislav Šoban
Predstava se igra u HNK u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 15
14.6. PETAK u 20:00 sati
GRADSKO SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH
B. Nušić: OŽALOŠĆENA PORODICA
redatelj: Ivan Plazibat
18.6. UTORAK u 20:00 sati
SVEČANO ZATVARANJE I DODJELA NAGRADA
KONCERT – NEKI TO VOLE VRUĆE
Stižu nam još jedni Dani satire!
Poseban je to festival, koji se ne samo svojim trajanjem, već i svojom kvalitetom iz godine u godinu potvrđuje pred publikom. Dani satire Fadila Hadžića svakoga puta iznova osiguravaju prostor u kojem imamo priliku i mogućnost vidjeti na koje se načine kazališni umjetnici obračunavaju s društvenim i inim manama te vrlinama kroz smijeh, ali služeći ozbiljnošću i odgovornošću koju satira zahtijeva.
Činjenica da je za ovogodišnji festival prijavljen velik broj predstava svjedoči o tome da satira u ovom našem vremenu postaje sve interesantnijom formom teatarskim pregaocima. Oni sve češće odabiru upravo ovaj izričaj da bi preispitali mane društva ili pak potražili mogućnost utopije u nemogućim uvjetima. Pored toga, krizna vremena gotovo prozivaju satiru da im se obrati, neuređeno nas društvo zasipa temama na svakom koraku… Ona indirektnim putem manjkavu stvarnost suprotstavlja idealu. Za njega se zalaže, no njoj imanentna polemičnost i potrebna kritičnost ipak je tek i na sreću utočište optimizma. A njega nam kronično nedostaje.
Ovogodišnji program festivala sastoji se od dvanaest predstava i odredili su ga suvremeni pisci i autorski projekti te adaptacija klasika, dakle – suvremena riječ! Oblikovana trenutkom. Autori – pisci, glumci, redatelji, dramaturzi, autori glazbe, scenografi, kostimografi, koreografi – naoružani talentom, humorom, pronicljivošću, različitim estetikama, produkcijskim mogućnostima, dokazuju ovim predstavama da što su vremena teža, udar je satire jači, žalac dublje ubada. Sve se one hvataju u koštac s problemima našega vremena i društva hrabro, sa željom da analiziraju, postavljaju pitanja, podvrgavaju kritici i, naravno, ismijavaju, rugaju se devijantnim pojavama, ali čine to svaka na različit način, koristeći se drugačijim teatarskim sredstvima. I sve se one udaljavaju od komedije, a utječu satiričnim oštricama. Ne nude smijeh zaborava, već onaj koji tjera na razmišljanje. Onaj u kojemu se smijemo sebi i svojoj nemoći, a ne drugima. Onaj koji nas ne amnestira od odgovornosti za (ne)društvene okolnosti koje rugajući se prozivamo – ali smo i sami dio njih. Istovremeno pokazuju i dokazuju koliko nam je humor danas neophodan, a satirični izričaj intrigantan u mogućnosti prepoznavanja vlastitog pokušaja obračuna sa stvarnošću. Humor koji će nas s vremena na vrijeme zasmijati – služi ovoj teatarskoj formi kao sredstvo kojim se pokazuje i prokazuje gorčina tema kojom se odabrane predstave bave.
Dođite, čekamo vas!
Željka Udovičić Pleština
Svečanom dodjelom nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja te koncertom benda „Neki to vole vruće“ u utorak, 18. lipnja 2024. u Kerempuhu zatvoreni su 48. Dani satire Fadila Hadžića.
Ocjenjivački sud radio je u sastavu: Marina Petković Liker (redateljica), Iva Visković Križan (glumica) i Božena Matijević (novinarka Večernjeg lista).
Velika nagrada Večernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini pripala je predstavi „Paradiž (Raj)” Mattea Spiazzia i izvedbi Slovenskog ljudskog gledališča Celje.
„Gorući problem današnjice je odnos prema starosti, posebno prema skrbi za starije i nemoćne. Na kraju života uglavnom ostanemo sami, a iz naših tijela i lica može se iščitati život koji smo živjeli. Uronjeni u svakodnevicu života u domu za starije i nemoćne, glumci su iznimno vještom i zahtjevnom neverbalnom igrom uz maske suženog vidnog polja prikazali isječak koji nas je suočio s okamenošću navika i rutina, obiteljskim gubitcima i intrigama, bešćutnošću i gramzljivošću nasljednika, ravnodušnom brižnošću medicinskog osoblja, sitnim karakternim slabostima, međusobnim suosjećanjem, razumijevanjem i podrškom. Predstava nas potiče na introspekciju, na razmišljanje o onima od kojih smo se odmaknuli, na činjenice od kojih često bježimo i od kojih strahujemo, a smijeh nas dovodi do suza u kojima postajemo svjesni nedostatka empatije i vlastite konačnosti. Precizno karakterno nijansirana glumačka igra čitavog ansambla, riječi kroz lica maski i sugestivna glazba uranjaju publiku u katarzično kazališno iskustvo.”
Predstava „Paradiž“ osvojila je i posebnu nagradu za specijalno postignuće koja je pripala Alesandri Paienzi za oblikovanje i izradu maski.
Nagrada za najbolju režiju dodijeljena je Tomislavu Šobanu za režiju predstave „Zbilja“ autora Tomislava Šobana u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. „Na prvi pogled daleko od satire, ali odmah zatim kritički otvara jedinstven pogled na stvarnost hrabrim i rizičnim redateljskim postupkom te donosi svjež pogled na izvedbenu umjetnost. Kad nam redatelj izmakne gledateljski centar i udaljene nas uvuče kroz sitna okna u detalje, smijeh umjesto vanjski postaje unutarnji. Filmskim okom režira detalje sitnih kadrova složenih u istovremenost kazališnog pogleda. Kaleidoskopski sjedinjuje glumačku igru, prostor, vrijeme, svjetlo i zvuk”.
Nagradu za najbolji tekst osvojio je Mate Matišić za predstavu “Moji tužni monstrumi” u režiji Vite Taufera i izvedbi Gradskog dramskog kazališta Gavella.
“Metatekstualna drama Moji tužni monstrumi drži napetost i pažnju gledatelja intrigantnom pričom koja se poigrava realnošću i fikcijom te radikalnom iskrenošću autora kojom razotkriva i najmračnije ljudske postupke. Uključujući i vlastite. Organskom rečenicom, dramskom napetošću, širinom i razvedenošću priče, autor i publici i glumcima nudi rijetko kvalitetno dramsko pismo. A to izaziva i traži jednako kvalitetna scenska rješenja.
Nagrada za najbolju žensku ulogu dodjeljena je Lani Barić za ulogu Visibabe u istoimenoj predstavi Lane Barić, Sanje Milardović i Nikoline Rafaj u režiji Sanje Milardović i izvedbi Teatra &TD.
„U samo sat vremena, posve sama na pozornici, glumica je uspjela uvjerljivo i opravdano secirati neuralgične točke i crne rupe sustava koji pojedince ne doživljava i melje. Vješta, izražajna, sugestivna, duhovita, do kraja srčana, oduševila je rasponom glumačkog umijeća koji se kretao od malodušja i očaja preko ranjivosti, ali i borbenosti za pravdu, do optimizma i ludičnosti.“
Nagradu za najbolju mušku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek dobio je Livio Badurina za ulogu u predstavi Tomislava Šobana „Zbilja“ i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
„Nekonvencionalna dramska igra ispunjena preciznošću glumačkih izvedbenih sredstava – preciznost misli i njihova materijalizacija u tijelu i govoru, razvijanje uloge i stupnjevito gradiranje, izbrušena gipkost i gracilnost – stvorila je promišljenu i doziranu komičnost, kao i scensku suvremenost koja gledatelja odmiče od očekivanih kazališnih rješenja te ga provodi kroz unikatna kazališna iskustva“.
Nagrada Ivo Serdar za ulogu koju je publike najbolje prihvatila pripala je Erminu Sijamiji za ulogu Ibrahima u predstavi Almira Imširevića „Jedan je Muhammad Ali“ u režiji Dine Mustafića i izvedbi Narodnog pozorišta Sarajevo.
„Predstava počinje direktnim i provokativnim obraćanjem publici, bespoštednim zagrizanjem u dogme te završava ratnim zločinom, a glumac kao ključni akter priče i voditelj predstave svojom igrom stvara dinamiku, uranja u emocije i kod gledatelja u konačnici izaziva katarzu. Hrabar tekst glumac autorski posvaja, što publika čuje, vidi i osjeća te nagrađuje velikim pljeskom.“
Nagradu Sabrija Biser mladoj glumici do 30 godina osvojila je Lari Nekić za ulogu Biserke u autorskom projektu Kristine Grubiše i Karle Leko “Beštije” u režiji Kristine Grubiše i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba.
“Gradeći iz vlastita iskustva odrastanja u malom dalmatinskom mjestu glumica je napravila autentičnu infantilnu djevojku koja se zbog ukorijenjenih ženskih autoriteta suočava s borbama unutar sebe. Kroz unutarnja lomljenja, monološke dijaloge s Bogom te manevriranja između prijateljskih i ljubavnih odnosa glumica je svoju Biserku na zabavan i dopadljiv način dovela do konačnog inicijacijskog osvještavanja vlastite ženstvenosti.”
Nagrada Sabrija Biser mladom glumcu do 30 godina pripala je Luki Knezu za ulogu Šime u autorskom projektu Kristine Grubiše i Karle Leko “Beštije” u režiji Kristine Grubiše i izvedbi Teatra &TD Luki Knezu.
“Igrajući mladića iz malog dalmatinskog mjesta glumac je netipičnim odabirom karaktera te minimalističkim govornim i tjelesnim izrazom oblikovao uvjerljivu i dosljednu ulogu. Utjelovio je pomalo autističnog i usporenog, ali pouzdanog mladića odanog tradiciji kraja. Svojom kvalitetnom i koncentriranom partnerskom igrom dao je podršku cijeloj strukturi predstave.”
Nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu osvojila je Jelena Miholjević za uloge Lidije, Slave i Milice u predstavi Mate Matišića Moji tužni monstrumi u režiji Vite Taufera i izvedbi Gradskog dramskog kazališta Gavella.
„Jedna predstava, tri uloge. Tri ranjene žene. Svaka u svom tijelu i svom glasu. Slojevitom, sugestivnom i pomno razrađenom glumačkom kreacijom svake od navedenih uloga u drami Moji tužni monstrumi, glumica kao da je uspostavila prototip likova. Njena delikatna i rizična igra u ulozi Lidije, iskrena sirovost Slave i odmjerena začudnost Milice nadogradile su Matišićev dramski svijet.“
Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu dodjeljena Franji Dijaku za uloge Ivana i Stanislava u predstavi Mate Matišića Moji tužni monstrumi u režiji Vite Taufera i izvedbi Gradskog kazališta Gavella.
„Kroz dvije različite uloge, suicidalnog branitelja i ljubomornog muža, koje rješava posve drugačijim glumačkim sredstvima – jednu mučno ispovjednu i potresnu, a drugu nametljivo ekspresivnu koja je glavni pokretač radnje završnog čina – glumac istančano i uzbudljivo gradi atmosfere i utemeljuje dramsku priču. Pritom hrabro ide i u dubinu i u širinu dramskih likova. I gledatelja ostavlja bez duha.“
Po prvi put ove godine Kerempuh je oformio i Mladi žiri kojeg čini pet studenata, koji su odlučivali o Nagradi za najbolju predstavu Mladog žirija.
Mladi žiri radio je u sastavu: Ela Ćurlić, Lucija Ljubičić, Ivona Marcijuš, Lana Pucak, Đorđije Radulović.
Nagrada mladog žirija za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je predstavi Zakon Zagore Ivana Lea Leme i izvedbi Gradskog kazališta mladih Split.
„Danas kada je tema migracija, čini se, aktualnija više nego ikada Ivan Leo Lemo na scenu postavlja komad Zakon Zagore i njime, kroz vremensku transverzalu, progovara o položaju doseljenika unutar splitske utrobe koja nije prijateljski nastojena prema takozvanim Vlajima. Autorska i redateljska poetika nepatvorena, hrabra, groteskna i istinita podsjetila nas je da ima mjesta za svakoga, naročito one koji svojim djelovanjem doprinose društvenom boljitku. Anđa, utemeljena na djelima Brešana i Smoje, kao centralni lik esencijalna je metafora potrage za sopstvenim identitetom, unutrašnjih previranja koja su neizbježna kada se želiš uklopiti u mozaik lica. Ljubavni, strastveni odnos Anđelije i Mate redateljski je vješto vođen, stoga na planu glumačke igre jasno uočavamo mladenačku zaljubljenost, pomalo obijest i zanesenost, ali ne možemo reći da je ta zaigranost patetična, farsična ili jeftina, naprotiv, dominira emotivni spektar, koji glumci s lakoćom stavljaju u službu superiorne partnerske igre. Cjelina nije ugrožena, bez obzira na vremenski kronotop koji se odigrava pred našim očima, već fluentno, bez prijelaza koji bi implicirali dramaturšku nedorečenost i/ili manjakavost uspostavljamo interakciju s akterima i sudjelujemo u nesvakidašnjem scenskom uprizorenju, koje svakako opravdava reakcije publike. Navedeno predstavlja samo fragment korpusa elemenata kojima se mladi žiri vodio kada je glavnu nagradu dodijelio upravo ovoj predstavi.“
