ODLUKE OCJENJIVAČKOG SUDA
Ocjenjivački sud je radio u sastavu: SAŠA BROZ (kazališna redateljica) – predsjednica; JASNA BILUŠIĆ (glumica i jazz pjevačica) i BOJANA RADOVIĆ (novinarka i kazališna kritičarka “Večernjeg lista”) – članice
Velika nagrada Večernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini:
JA SAM ONA KOJA NISAM Mate Matišića u režiji Paola Magellija i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih
Ženske sudbine u patrijarhatu koji vlada svuda oko nas i koji ne pokazuje ni najmanji znak odustajanja od naših života. Ovo je priča koja govori o ženama, koju žive tu oko nas, čije sudbine zrcale shizofreni način kojim pokušavamo živjeti sada i ovdje, dok se zaklinjemo u bolju budućnost i još uvijek na leđima nosimo i breme ne tako davnih ratnih i pretvorbenih tragedija. U ovoj priči muškarci su svojevrstan “okvir za mržnju”, izvor agresije i podčinjavanja, vladari svijeta u kojem žene moraju naći način za preživljavanje, sve to u predstavi koja plijeni teškim temama, svakom pojedinom glumačkom izvedbom, neočekivanim i funkcionalnim vizualnim rješenjima, ali i načinom na koji se koristeći ‘priču u priči’ bavi samim kazalištem i tretmanom, pa i zlostavljanjem, glumica. U konačnici na sceni su velike poruke u velikoj predstavi, kakvu može stvoriti samo kvalitetan i složan glumački ansambl kakav ZKM-ov već desetljećima uspijeva biti.
Nagrada za najbolju režiju:
PAOLO MAGELLI za režiju predstave “Ja sam ona koja nisam” u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih
Stara teorija tvrdi da su za kazališnu predstavu potrebni samo tekst i glumac. Kada je na sceni moćan ansambl Zagrebačkog kazališta mladih stvari, iz perspektive njihovog nevjerojatnog zajedništva, izgledaju posve jednostavno kao da bi to mogao baš svatko. Nema veće kazališne iluzije od tog dojma nepodnošljive glumačke lakoće postojanja, koja je to veća kada s tim ansamblom, za kojim žude mnogi redatelji, kreativnu viziju ukrsti redatelj koji točno zna koliko može dobiti od svakog glumca, što treba izvući iz svakog kreativnog detalja predstave. Taj redatelj će onda to sve još malo gurnuti preko ruba.
Nagrada Fadil Hadžić za najbolji tekst:
MATE MATIŠIĆ za “Ja sam ona koja nisam” u režiji Paola Magellija i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih
Ponekad se čini da on ima neki sasvim poseban rendgen kojim promatra svijet oko sebe, s kojim je u stanju ‘pročitati’ dušu đavla, ali i dušu anđela. Svijet o kojem on piše je svijet kojeg mi živimo, samo ga je on u stanju izvrnuti naopako, na kazališnoj sceni ili na filmu pokazati koliko smo krvavi ispod kože, koliko krivi za sve što se događa oko nas, a od čega uporno okrećemo glavu. U ovoj nam predstavi postavlja pitanje: „kako je moguće da je na svijetu toliko sretnih djevojčica i toliko nesretnih žena“ i istovremeno daje odgovore koji doslovno lupaju u pleksus, pokazuju koliko je papirnato i deklarativno naše busanje o junačna prsa kada govorimo o tome da sve žene treba zaštiti od svih vrsta nasilja. Riječi su jedno, postupci drugo, stvarnost pakao za mnoge žene, a on zna to nam ‘servirati’ kao lekciju koja se ne zaboravlja.
Nagrada za najbolju žensku ulogu:
MINJA PEKOVIĆ za ulogu u autorskom projektu Minje Peković “Bravo za klovna” u izvedbi Narodnog pozorišta Narodnog kazališta Népszínház Subotica Drama na srpskom jeziku
Korona vlada, svi smo zatvoreni u vlastitim domovima, a jedna mama u izolaciji priprema proslavu prvog rođendana svoje kćeri. I baš tada stići će nalaz biopsije koji kaže: karcinom dojke. Mama će tada na vlastito lice nacrtati lice klauna, a glumica koja vjeruje da je klaun predak svakog glumca i koja voli klaunove jer oni će uvijek savladati baš svaku prepreku, doslovno će publiku prikovati za sjedala. Iznova nam je dokazala da je monodrama najteža glumačka forma, a da je od nje teže samo na sceni glumiti vlastiti život, biti i glumica i junakinja priče o kojoj ta glumica govori, a oba ta zadatka ona je odradila uz plemenitu misao da će njena priča zacijeliti i tuđe rane.
Nagrada za najbolju mušku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek:
MARKO MAKOVIČIĆ za ulogu Michaela u autorskom projektu Bobe Jelčića “Sorry” u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
Što nam svojevrsna parodija na prvu televizijsku sapunicu danas znači? U rukama pravih majstora ona govori o tome koliko je ‘sapunast’ naš svijet, koliko je tragikomedije u banalnostima svakodnevnih života, koliko nas je ta žuđena demokracija na američki način ‘opalila’ po glavi. Jedan od majstora koji su nam priuštili tu kazališnu lekciju je i glumac koji čim iskorači na scenu i krene popravljati frizuru, koja baš nikada neće biti američka ‘kokotica’, pokaže s kojom je minucioznom pažnjom izgradio svoju ulogu ne sasvim tipičnog zavodnika. Riješivši još jednom besprijekorno još jedan zahtjevni glumački zadatak ponovno je dokazao da je baš on idealan glumac za svakog redatelja koji voli kada mu glumci rade vlastitom glavom.
Nagrada Ivo Serdar za ulogu koju je publika najbolje prihvatila:
NENAD SRDELIĆ za ulogu Dida Žarka u predstavi Tisje Kljaković Braić “U malu je uša đava” u režiji Marija Kovača i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Split
Pišući svoj roman uspomena Tisja Kljaković Barić je unijela svu toplinu koju u vlastitim sjećanjima mnogi od nas čuvaju za vlastite djedove. I bake. Sva ta toplina, sva djedovska ljubav, svi one najbolje namjere u odgoju koji znači da dijete ne smije ići u vrtić, a bicikl mora voziti samo po dnevnim boravku, na sceni isijavaju iz glumca koji pred našim očima postaje baš taj i takav, sasvim poseban, djed. Dojmljiva je glumačka jednostavnost s kojom je izgradio lik djeda, baš kao i način na koji iz te jednostavnosti, točno kada treba, izbija onaj sasvim poseban splitski temperament, na koji publika sjajno reagira.
Nagrada Sabrija Biser mladoj glumici /glumcu do 28 godina:
STIPE JELASKA za uloge u predstavi „Tako nam bog pomogao“ prema motivima knjige „Summa Atheologiae“ Borisa Dežulovića u režiji Hrvoja Korbara i izvedbi Playdrame Split.
Teško je reći je li on bolji kao anđeo Gabrijel, taj administrator nebesa koji drži na okupu disfunkcionalnu božju obitelj ili pak Majka Božja, koja umjesto da kuha svojoj nebeskoj obitelji obilazi Zemlju, jer ljudi je vole mnogo više od oca njenog sina Isusa Krista. U istinsku subverzivnoj priči Borisa Dežulovića u kojoj su Bog, Marija i Isus tek obitelj sa svim našim ovozemaljskim trzavicama i mukama, a koja progovara i o filozofiji vjere, kao i o svim nevjernicima, mladi je glumac i kao anđeo i žena nad ženama uvjerljivo i dosljedno pokazao rezultate velikog glumačkog rada, pravog instinkta i dozirane energije.
Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu:
JASNA DIKLIĆ za ulogu Ane u predstavi Ivora Martinića „Moj sin samo malo sporije hoda“ u režiji Ivana Plazibata i izvedbi SARTRA Sarajevskog ratnog teatra.
Dementna starica, majka i baka izgubljena u izlomljenom svijetu vlastitih sjećanja iz kojih ponekad izroni kao jedini pravi korektiv stvarnosti jedne obitelji. To je glumački opasan hod po rubu uvjerljivosti gdje svaki korak prijeti da se ne sklizne u karikaturu. Jedna naoko mala uloga ovdje je svojevrsno sidro svih ostalih likova i svih ostalih glumačkih ostvarenja, u kojoj velika glumica točno gradi karakter svog lika, ali i snažno drži na okupu sve ostale.
Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu:
FILIP NOLA za ulogu Susjeda u predstavi Mate Matišića „Ja sam ona koja nisam“ u režiji Paola Magellija i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih
Zvono na vratima, u raspravu dvojice prijatelja ulijeće susjed. On je jedan od susjeda kakvog zna svatko od nas: pristojan, obazriv, čovjek koji je ne traži svađu, ali mora intervenirati. On je ono što se u nekreativnim medijskim objavama zove „malim čovjekom“. No, glumeći tog malog čovjeka jedan je glumac napravio veliku i majstorsku glumačku minijaturu, satkanu od oklijevanja, natezanja donjeg dijela trenirke, oklijevajućih riječi koje je teško izgovoriti u društvu pristojnih ljudi, čak i ako su to ljudi čije riječi preglasno izgovorene u seksualnom zanosu, unuka susjeda ponosno viče u vrtiću.
Posebna nagrada za specijalno postignuće:
MINJA PEKOVIĆ za kompletno autorsko i izvedbeno postignuće u autorskom projektu Minje Peković „Bravo za klovna“ u izvedbi Narodnog pozorišta Narodnog kazališta Népszínház Subotica Drama na srpskom jeziku.
Malo je reći da nas je ‘izula iz cipela’, jer ona je na sceni doslovno ostavila krv, znoj i suze. Jedna glumica živjela je sretan život, slavila prvi rođendan svoje kćeri i tada se suočila s dijagnozom – karcinom dojke. Iz te životne borbe izašla je kao pobjednica i pri tome stvorila kazališnu predstavu za pamćenje. Za taj je autorski projekt bila potrebna i ljudska i umjetnička hrabrost, ali i veliko znanje, jer trebalo je precizno izmjeriti svaki djelić teksta, režije, izvedbe, emocije. Ona je taj veliki posao odradila besprijekorno.
