44. DANI SATIRE / 2020.

Sve predstave se održavaju u Satiričkom kazalištu Kerempuh.

Ulaznice u on-line prodaji možete kupiti ovdje.

Riječ izbornice

Ovogodišnji Dani satire po prvi puta u svojoj povijesti održavaju se u novom terminu – od 12. – 26. rujna 2020., po prilagođenim uvjetima na „novo normalno vrijeme“. Kao što je opće poznato, koronavirusna kriza odredila je uvjete i iscrtala nove koordinate kazališnih manifestacija pa tako i našeg Festivala. Dok još nismo znali što će se dogoditi, pregledala sam 52  prijavljene predstave i odabrala njih dvanaest iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije. No, sredinom ožujka kazališta su zatvorena, festivali jedan po jedan odgođeni pa je ta sudbina zadesila i Dane satire koji su tradicionalno održavani u lipnju. Poslije razdoblja „ostanite doma“ , nakon dugih i temeljitih razgovora, producent Festivala, Satirično kazalište Kerempuh, odlučio je u dogovoru sa selektiranim kazališta da se Dani satire održe u rujnu i to samo s hrvatskim i slovenskim predstavama jer je epidemiološka situacija u ostalim zemljama nepredvidljiva i riskantna. Revidirala sam svoj izbor trudeći se da festival bude atraktivan za publiku,  žanrovski raznolik  i festivalski inovativan. Nadam se da sam u tome i uspjela.

Festival otvara predstava SNG –a iz Maribora, Popolni tujci, napravljena po uspješnom talijanskom filmu Perfetti  Sconosciuti,  talijanskoga redatelja Paola Genoveseja iz 2016. godine, čiji je scenarij poslužio kao predložak za kazališnu predstavu redateljici Tamari Damjanović.  Što se dogodi kada prijatelji odluče dijeliti sve pa i poruke sa svojih mobilnih telefona? – pokazat će vam ova crna komedija.

Kabare Joj Hrvati u produkciji  nezavisnog kazališta Luda kuća iz Zagreba autora  i redatelja  Ivana Đuričića  suočava nas sa već pomalo zaboravljenim, ali između dva svjetska rata vrlo popularnim žanrom, u kojem protagonisti na zabavan i duhovit način vode publiku  kroz hrvatsku prošlost u hrvatsku budućnost. Red songa, red koreografije,  društvena kritika i politička satira dobitna je kombinacija ove predstave kojoj je satira temeljni dramaturški stilem.

U izboru ovogodišnjih Dana satire našla se izvedbeno virtuozna monodrama Dražena Šivaka po tekstu Darija Foa, Mistero Buffo koja predstavlja farsično – groteskan  dragulj satirične literature u kojem se izruguju anomalije društva u velikom luku od crkve preko politike do društvene kvazi-elite.  Dražen Šivak plijeni svojim talentom i nepresušnom energijom interpretirajući preko 30 likova na aktualan i provokativan način, a njegova gluma stilski je nadahnuta klaunerijskim nasljeđem.

Domaćin Dana satire, Satiričko kazalište Kerempuh predstavlja se predstavom Bilježnica Robija K. koja je inspirirana kultnom satiričnom kolumnom Viktora Ivančića, a nakon 35 godina svjedoči da se hrvatska stvarnost nije nimalo promijenila na bolje, nažalost. Feljtonistički žanr adaptiran je za kazalište  vrlo uspješno uz pomoć fragmentarne dramaturgije koja na ludistički i beskompromisan način govori o društveno – političkim temama naše svakodnevnice u rasponu od crne komedije preko groteske do teatra apsurda.

Splitsko nezavisno kazalište PlayDrama dolazi po prvi puta na Dane satire, i to s predstavom Dijete našeg vremena, rađenoj po tekstu mlade dramatičarke Ivane Vuković. Tema je  generacijska priča o odrastanju mladih koja se isprepliće s klišejiziranom i predrasudama opterećenom predodžbom o Splitu. Predstava je zabavna, humorna i kritična, pisana generacijskim jezikom,  a anegdotalni karakter dramskih situacija daje predstavi autentičnost  pomičući granice lokalne percepcije splitske omladine.

Iz Dubrovnika dolazi kultni kazališni komad, Kate Kapuralica Vlaha Stullija u produkciji Kazališta Marina Držića koji, iako nastao početkom 19 st., briljantna je i aktualna pučka komedija na temu siromaštva, koje nije niti smiješan ni podatan materijal za komediju.  Dubrovačka predstava vješto ekvilibrira između komičnog i tragičnog na neki neposredan, a autentičan način, a poseban ton predstavi daje sočan dubrovački govor marginalizirane sirotinje prepun grubosti i psovki koji ima izraziti komični efekt.  Predstava je školski primjer groteske na mediteranski način s primjesama mentaliteta i naturalističke slike svijeta.

Na tragu dramaturške i žanrovske razigranosti  i raznolikosti prošlogodišnjeg iznenađenja Festivala,  Katalonca Ivana Penovića,  ove godine dolazi predstava Flex istoga autora u produkciji novoosnovanog i propulzivnog zagrebačkog nezavisnog KunstTeatra.  Nepretenciozna satira izvrgava ruglu apsurdnost kafkijanske birokratizirane stvarnosti, ali i dalje ne odustajući od lakoće interpretacije  i ludističke  glumstvenosti.

Autorski projekt prema Čehovu, Tri sestre Bobe Jelčića polazna je točka za istraživanje ne samo sudbina dramskih junaka nego sviju nas u današnjem stvarnosti. Aktualizacija čehovljanskih pitanja u predstavi je ironična, decentno satirična inkorporirana u  blago karikaturalnoj glumi i apsurdom obojenim dramskim situacijama.

Još jedna predstava domaćina Festivala, Ja od jutra nisam stao autorice Une Vizek  secira na komičan i zabavan način patrijahat naš svagdašnji, a klišeji i stereotipi muško-ženskih odnosa na meti su satiričnog diskursa kako režije tako i glumačke interpretacije. Kako izgleda kada muškarci zamijene rodne uloge sa ženama, dosjetka je koja stvara niz smiješnih prizora.

I na kraju festivala dolazi predstava Lepurica u produkciji splitskog HNK-a, a zapravo se radi o adaptaciji kultnog Pigmaliona  Bernarda Shawa koja se kroz dijalektalnu jezičnu obradu i uz pomoć općih mjesta splitskog mentaliteta pretvara u zavičajnu komediju.

Kako riječ satira dolazi od latinske riječi satura, što znači žrtvena zdjela napunjena različitim vrstama voća, i ovi  naši ovogodišnji Dani satire  nude žanrovski srodne, a opet različite emanacije smiješnog, grotesknog, parodičnog, satiričnog, ironičnog, kabaretskog,  crnohumornog kazališnog izričaja.  Satirično je rastezljiv i gotovo intuitivan pojam, teško se definira, a granica između komičnog i satiričnog  lako se prelazi, a da to, ponekad i ne primjetimo. Ono čega sigurno nema je tragedija koja jednostavno ne podnosi satiru.

Pa onda stav’te pamet na satiru,  i bit ćete služeni smijehom, kritičkim žalcem ili zapitanošću nad našim sudbinama.

Željka Turčinović

NAPOMENA:

Zbog pooštrenih epidemioloških mjera Republike Slovenije, na 44. Danima satire Fadila Hadžića, nažalost, neće nastupiti SNG Maribor s predstavom “Popolni tujci” niti SNG Nova Gorica s predstavom “Realisti”.

Festival će 12. rujna u 20:00 sati otvoriti predstava “Flex” Ivana Penovića u koprodukciji KunstTeatra i Umjetničke organizacije Punctum, a na zatvanju festivala i svečanoj dodjeli nagrada nastupit će Maja Posavec uz pratnju benda.

Programsku knjižicu preuzmite ovdje.

OBRAZLOŽENJA ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA

Ocjenjivački sud je radio u sastavu: DIJANA VIDUŠIN (glumica) – predsjednica; TAMARA DAMJANOVIĆ (redateljica) i BOJANA RADOVIĆ (novinarka i kazališna kritičarka “Večernjeg lista”) – članice

Velika nagrada Večernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini:
JA OD JUTRA NISAM STAO Une Vizek u režiji Nane Šojlev i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba

U kazalištu najviše treba cijeniti djela koja ni na koji način ne podilaze publici, trendovima, modi, situaciji, ili, ne daj Bože, politici. To su beskompromisna djela koja istinu doslovno bacaju u lice publici. Često su ozbiljna, teška, tjeraju tu istu publiku da se ozbiljno zamisli nas svime što je vidjela. No, postoje i velika djela koja imaju sve to, a opet nude i vrhunsku zabavu. Tada smo sigurni ne samo da je rođen veliki kazališni hit, već i da je upravo to djelo kojem će se vraćati generacije ljudi od kazališta. Takvu sudbinu nije teško predvidjeti ovom djelu, za koje je autorica 2017. dobila glavnu nacionalnu nagradu za dramski tekst – Nagradu Marina Držića – i koje je u praizvedbi izvuklo zgoditak na Lotu, predstavu u kojoj baš sve – štima: od precizne i promišljene režije, do vrhunskih glumaca koji su se svojim likovima dali do zadnje kapi krvi, suza i znoja.

Nagrada za najbolju režiju:
MARINI PEJNOVIĆ za predstavu Viktora Ivančića BILJEŽNICA ROBIJA K. u izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba.

Najteže je stvoriti novo djelo iz materijala koji svi poznaju. Problem postaje to veći kada je riječ o materijalu u kojem nema sredine, koji se ili obožava ili mrzi. I koji, treba li to uopće reći, ima ‘tonu’ kartica teksta, jer riječ je o kolumni koja izlazi više od 35 godina, a objavljena je u 5 knjiga, na više od 2500 stranica. No, ona je odlučila podariti život baš tom novinskom liku, dječaku koji nikada neće odrasti, ali kroz čije se (nimalo dječje) oči prelama naša stvarnost. Robi K. tako ima svoje novinske roditelje, ali i prave. Tata mu je Viktor Ivančić, a mama redateljica i autorica adaptacije, koja je za ovu predstavu odabrala prvenstveno teme obitelji i svakodnevice, one koje na svakodnevnoj bazi ubija politika. Njen redateljski rukopis je: brzi ritam predstave, sklonost groteski, naoko minimalistička sredstva kojima se postižu veliki kazališne učinci.

Nagrada Fadil Hadžić za najbolji tekst:
UNI VIZEK za Ja od jutra nisam stao u režiji Nane Šojlev i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba

Ovdje se zapravo redaju klišeji, a vrhunsko umijeće ove autorice je što je od tih klišeja stvorila dramski tekst u kojem nema ni mrvice banalnosti. Zapravo je izokrenula našu stvarnost, ono što danas žive žene stavila je na pleća muškaraca i tako na najbolji mogući – satirički – način podcrtala sve okrutnosti našeg vremena. Njeni su muškarci gubitnici, žene kraljice, oni su svakodnevno na svim mogućim razinama izloženi seksualnim i inim provokacijama pa i zlostavljanima, oni kuhaju, peru, brinu se o djeci… dok žene ganjaju karijere. Oni se odriču, one uživaju, oni su droljasti, one distancirane, oni završavaju u zavoru zbog lažnih optužbi za silovanje, one u novom šopingu… I taj je svijet svima u stanju otvoriti oči, pokazati koliko je nepravedan svijet nejednakosti, koliko snage treba da bi se danas i ovdje bilo – žena od karijere.

Nagrada za najbolju žensku ulogu:
LINDI BEGONJI za uloge Mame i Smilje u predstavi Bilježnica Robija K. Viktora Ivančića u režiji Marine Pejnović i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba

Ona ovdje nema ovdje vanjskih pomagača, nema masku, kostim mijenja minimalno, a rekvizita kojom se služi svedena je na nužno. A opet, uspjela je pokazati dva sasvim različita lika, biti mama i biti učiteljica, u predstavi brzog, gotovo rabijatnog ritma. Takve zahtjevne uloge stvorene su za glumice koje spretno barataju komikom, i koje u toj spretnosti podjednako koriste svoje tijelo, odvažno srce i jaku glavu, za glumice koje znaju odmjeriti svaki svoj potez na sceni te im se baš nikada ne dogodi da skliznu u nepotrebnu karikaturu lika. Takva je glumica trebala Robiju K., ruku na srce istinskoj muškoj predstavi i baš je takvu glumicu u njoj ova predstava i dobila.

Nagrada za najbolju mušku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek:
DRAŽENU ŠIVAKU za uloge u predstavi Darija Foa Mistero Buffo u režiji Lee Delong i izvedbi Grupe u koprodukciji s Triko Cirkus Teatrom iz Zagreba

Ne postoji veće glumačko čistilište od monodrame. Pazite, nije to pakao, baš čistilište, a svaki od tih junaka na putu za raj, ulazi dobrovoljno. Samo najbolji, oni koji rade na ‘pogon’ istinskog glumačkog predanja, a koje bi se u nekom znanstvenom eksperimentu moglo izmjeriti količinom znoja kojom natope svoj kostim, pobjedonosno izađu iz zamke koju su sami stvorili. I onda tako svaku večer iznova. Baš zbog toga znakovita je scena koju ovaj glumac odglumi kao Mistero Buffo, scena u kojoj Bog poljubi propalog zemljoradnika kako bi od njega stvorio glumca. Čini se da je do poljupca zaista i došlo, da je Bog poljubio baš njega, jer nezamislivo je da bi on u ovom životu mogao raditi bilo što drugo.

Nagrada Ivo Serdar za ulogu koju je publika najbolje prihvatila:
JERKU MARČIĆU  za ulogu Jedinice u predstavi Ja od jutra nisam stao Une Vizek u režiji Nane Šojlev i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreb

Pale se svjetla, na sceni ugodni (čitaj: bogat) građanski stan našeg vremena, minimalizam na dizajnerskom djelu. Jedan muškarac u kuhinji sjecka povrće. Već udarci noža o dasku za rezanje jasno publici daju do znanja da to nije samo muškarac koji se dobro snalazi u kuhinji, već je on profesionalac u toj istoj kuhinji. Za te i takve udarce nožem, koji doslovno od prvog trenutka omađijaju publiku, Jerko Marčić je uzimao poduku kod pravog šefa kuhinje. I to se i te kako isplatilo, jer upravo njegov lik, napaćenog muškarca, suočenog s mogućnošću novog porodiljskog dopusta koji će mu zauvijek zaustaviti karijeru, centralna je točka te predstave, sidro koje sve druge, podjednako očajne muškarce, drži na okupu.

Nagrada Sabrija Biser mladoj glumici / glumcu do 28 godina:
UGU KORANIJU za ulogu Veršinina u autorskom projektu Bobe Jelčića Tri sestre prema drami Antona Pavloviča Čehova u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu

Jako malo godina i malo uloga, ali jako puno glumačkog rada. Tako je nastala uloga Čehovljevog Veršinina, u kojoj je ovaj mladi glumac u potpunosti izašao iz sigurnosti svoje osobnosti i karaktera. Podredio se zadanom liku, jasno slijedeći redateljski rukopis, te pokazao puno povjerenje i još veći doprinos u suigri s partnerima na sceni, gdje se uspješno nosi s najboljima u moćnom glumačkom ansamblu HNK u Zagrebu.

Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu:
NINI VIOLIĆ za ulogu Olge u autorskom projektu Bobe Jelčića Tri sestre prema drami Antona Pavloviča Čehova u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu

Ako netko u svakoj svojoj ulozi drži publiku na ‘kratkoj uzici’ onda je to ona. Ovdje, u autorskom projektu Bobe Jelčića, koji je nastao po motivima samog Čehova i jednog od najslavnijih djela dramske literature svih vremena, to još više dolazi do izražaja. Bobo Jelčić uvijek ističe kako radi “kazalište u kojem je glumac važniji od teksta”, pa budi ti onda važniji od Čehova. Ona kroz ulogu Olge, učiteljice iz provincije, progovara o životima i sudbinama onih koje vidimo danas svuda oko nas, kako u provinciji tako i u metropoli, i to jasno daje do znanja u svojoj moćnoj interakciji s publikom za koju je ona ovdje glavna karika.

Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu:
MARKU MAKOVIČIĆU za ulogu Dvojke u predstavi Une Vizek Ja od jutra nisam stao u režiji Nane Šojlev i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba

Način na koji on dozira komiku u svakoj svojoj novoj ulozi, kako stvara svaki svoj lik uvijek iznova zadivljuje. Baš kao i njegov način glume, jer kada je on na sceni, gluma se čini tako jednostavnim poslom, doslovno kao da bi to uspjelo bilo kome od nas koji sjedimo u mraku kazališta. Iza te profinjene i promišljene jednostavnosti krije se veliki glumački um i još veće srce. Ovdje okružen sa sličnim majstorima glume, on daje svoj maksimum, kao slab, nesiguran i nesretno zaljubljen u muškarac u okrutnom svijetu u kojem vladaju žene.

Posebna nagrada za specijalno postignuće:
za kolektivnu igru GLUMAČKOM ANSAMBLU PREDSTAVE  DIJETE NAŠEG VREMENA Ivane Vuković u režiji Helene Petković i izvedbi Play Drame iz Splita

Kada mladi glumac izađe s Akademije u teškom je škripcu, željan rada i dokazivanja najteže dolazi do vlastite vidljivosti, prve prave glumačke šanse u kojoj će pokazati sve što zna i može. Školski primjer odličnog izvlačenja iz tog i takvog škripca pokazali su nam mladi glumci iz Splita: Stipe Jelaska, Lovre Kondže, Petar Selečić i Luka Šatara. U istinskoj eksploziji energije, volje, želje i umijeća, pokazali su svoj potencijal, veliki zalog za glumačku budućnost.