1.6. subota, 20:00W. Shakespeare: „Kroćenje goropadnice“, režija: Ivan Plazibat (HNK Split)
2.6. nedjelja, 20:00Miro Gavran: „Sve o ženama“, režija: Mladena Gavran (Teatar Gavran)
4.6. utorak, 20:00Woody Allen: „Sviraj to ponovno, Sam“, režija: Mario Kovač (HNK Mostar)
5.6. srijeda, 20:00R. W. Fassbinder, M. Fengler: „Zašto je poludeo gospodin R?“, režija: Bobo Jelčić (Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd)
6.6. četvrtak, 20:00Mate Matišić: „Ničiji sin“, režija: Marko Misirača (Beogradsko dramsko pozorište)
7.6. petak, 20:00Simon Bent: „Elling“, režija: Hrvoje Korbar (Satiričko kazalište Kerempuh)
8.6. subota, 20:00Nikolaj Koljada: „Murlin Murlo“, režija: Alen Muratović (Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Dragon teatar Zadar)
11.6. utorak, 20:00Dušan Kovačević: „Balkanski špijun“, režija: Tatjana Mandić Rigonat (Narodno pozorište Beograd)
12.6. srijeda, 20:00Autorski projekt Ivana Penovića: „Katalonac“ (Teatar &TD i Ruper)
13.6. četvrtak, 20:00Damir Karakaš: „Blue moon“, režija: Boris Liješević (Satiričko kazalište Kerempuh)
14.6. petak, 20:00Aleksandar Galin: „Sirena i Viktorija“, režija: Filip Grinvald (Teatar Rugantino, Kazalište KNAP)
15.6. subota, 20:00Jure Karas: „Realisti“, režija:  Tijana Zinajić (SNG Nova Gorica)
16.6. nedjelja, 20:00A. M. Harmander: „Brodolomke“, režija: Krešimir Dolenčić (Kazalište Moruzgva Zagreb i Ludens teatar Koprivnica)
18.6. utorakZatvaranje festivala

Ulaznice i u on-line prodaji, ovdje.

Riječ izbornice

FESTIVAL SREDNJIH GODINA

Dani satire ušli su u svoje srednje/zrele godine, postavši jednim od najdugovječnijih te kazalištima iz regije najizazovnijih hrvatskih festivala čemu u prilog govori i veliki broj ove godine prijavljenih predstava; njih ukupno četrdeset i jedna.  Većinu ih karakterizira kritički odnos  prema društvenoj stvarnosti, a njihov žanrovski raspon rasprostire se od satirične groteske i burleske do kabarea i komedije klasičnijeg tipa, uz često ispreplitanje i kontrapunktiranje različitih vrsta humornog izraza, pa čak i njegovo približavanje tragikomičkim obrascima.

Iz te ponude izabrala sam trinaest predstava koje svojim visokim izvedbenim standardima, redateljskom inventivnošću te provociranjem različitih vrsta (o)smijeha afirmiraju satiričko-komediografski kazališni izričaj. Većina predstava iz tog izbora spada u sferu angažiranog, problemski fokusiranog kazališta, no nisam bježala ni od dobro skrojenih komercijalnih uradaka koji publiku prije svega  vesele i nasmijavaju, ali joj istovremeno nude i poticaj za razmišljanje.

Ovogodišnje Dane satire otvara predstava Kroćenje goropadnice splitskog HNK-a čija se izvedba odupire kanonskom čitanju Shakespearea te kritički propituje temu feminizma u lokalnom splitsko-dalmatinskom kontekstu.

Slijedi predstava Sve o ženama, u produkciji  Gavran teatra,najizvođeniji tekst Mire Gavrana ikad, obilježenoj atraktivnim glumačkim interpretacijama različitih ženskih tipova i karaktera.

Predstava mostarskog HNK-a Sviraj to ponovno, Sam, na ironijski, vudialenovski način, u jednom izrazito urbanom ozračju problematizira vječiti, te za kazalište uvijek tako vraški izazovni rat među spolovima.

Jugoslovensko dramsko pozorište iz Beograda predstavit će nam potom najnoviji projekt hrvatskog redatelja Bobe Jelčića, Kako je poludeo gospodin R, koji u apsurdno-komičnom, ironijskom registru propituje neuroze suvremenog čovjeka, odnos pojedinca i društva te proces raspadanja obitelji.

Ničijeg sina, završni dio Posmrtne trilogije Mate Matišića, vidjet ćemo u postavi Beogradskog dramskog pozorišta što se na redateljski specifičan i originalan način fokusira na unutrašnji sukob lika iz naslova koji se, zapleten u mrežu obiteljskih laži i tajni, na tragikomičan način izmješta iz vlastite ideološke i identitetske matrice.

Domaćin festivala, Satiričko kazalište Kerempuh, predstavit će nam se s dvije svoje popularne predstave: Ellingom Simona Benta, toplom humornom pričom o prijateljstvu dvojice emocionalno disfunkcionalnih muškaraca te s uprizorenjem dramatizacije romana Blue Moon  Damira Karakaša, crnohumornom satirom o mukama mladog čovjeka koji usprkos obiteljskim predrasudama pokušava naći vlastiti put te definirati svoju osobnost razapetu između psihologije sela iz kojeg dolazi te grada čijim se životnim ritmovima i navikama pokušava prilagoditi.

Iz Sarajeva nam na 43. dane satire dolazi Murlin Murlo, diplomska predstava studenata Akademije scenskih umjetnosti koji osvajaju svojim ludizmom i razigranošću. Čehovljanski vapaj za Moskvom kao metropolom suvremeni ruski dramski pisac Nikolaj Koljada ispisuje u žanru groteske, a mladi i izuzetno talentirani  bosanskohercegovački glumci daju joj životnu punoću i uvjerljivost.

Amblematski tekst Dušana Kovačevića, Balkanski špijun,  koji je u svojoj filmskoj i brojnim kazališnim verzijama osvajao generacije gledatelja, napisan je 1983., a na Dane satire dolazi nam u najnovijoj produkciji Narodnog pozorišta iz Beograda koja na nadahnut način, u maniri gorko-humorne satire, svjedoči do kojih sve apsurdnih posljedica mogu dovesti ideološka stega te strah od kritičkog odnosa prema društvenoj stvarnosti.

Ovogodišnji festival bit će prepoznatljiv i po nekoliko domaćih predstava koje dolaze iz izvaninstitucionalnih kazališta među koja, de facto, možemo uvrstiti i zagrebački Teatar &TD koji će nam se predstaviti s Kataloncem, autorskim projektom mladog pisca i redatelja Ivana Penovića. Ta žanrovski eklektična predstava kreće se od stand up komedije i teatra apsurda do montipajtonovskog izričaja i groteske, pri čemu  u početku djeluje kao duhovita kazališna slagalica o post-ratnoj generaciji, a potom nam sve više zaleđuje osmijeh, apostrofirajući tamne strane i fenomene naše svakodnevice.

Predstava Teatra Rugantino Sirena i Viktorija nastala je prema djelu ruskog dramatičara Aleksandra Galina kojeg možemo označiti kao „komediju zabune“ što o tranzicijskoj stvarnosti zemalja europskog Istoka govori kroz problem obezvređivanja znanja u korist bogaćenja bezveznjaka s društvene margine.

U Brodolomkama, nastalim prema tekstu glumice Ane Maras Harmander, a u koprodukciji Kazališta Moruzgva i Ludens teatra, vidjet ćemo komediju o alkoholizmu kroz prizmu monoloških ispovijedi četiriju žena koje su se svoje ovisnosti pokušale riješiti plesnom terapijom, a poneku dodirnu točku s Brodolomkama zacijelo ćemo pronaći i u Realistima Jure Marasa, izuzetno duhovitoj i zabavnoj predstavi Slovenskog narodnog gledališča iz Nove Gorice, umnogome definiranoj već i samim svojim podnaslovom: „kabare za pet glumaca, pijanca i publiku“.

Sve predstave iz ovogodišnje selekcije na neki svoj način, poseban i drugačiji, kritiziraju društvene ili ljudske devijacije i poroke, ali pri tome ozbiljnim temama prilaze kroz prizmu humornog i satiričnog, dajući nam do znanja kako smijeh ponekad može istodobno biti i ljekovit i opominjući.

Željka Turčinović, izbornica

Programsku knjižicu preuzmite ovdje.

OBRAZLOŽENJA ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA

Ocjenjivački sud je radio u sastavu: DRAŽEN ČUČEK (glumac) – predsjednik, DUBRAVKO MIHANOVIĆ (dramski pisac i dramaturg) i BOJANA RADOVIĆ (novinarka i kazališna kritičarka “Večernjeg lista”) – članovi.

Velika nagrada Večernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini:
REALISTI Jure Karasa u režiji Tijane Zinajić i izvedbi Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica

 Predstava moćne kolektivne energije mladog ansambla koji scenu osvaja strpljivo i bez zadrške, iz prizora u prizor, songa u song, gradeći cjelinu istodobno minimalističnu i raskošnu, organsku i artističnu, neobuzdanu i preciznu, izrađenu do detalja. Petero glumaca i pijanist na gotovo praznoj pozornici nižu slike s kojima kao na vrtuljku putujemo kroz naše “sada i ovdje”, koristeći formu kabareta kako bi progovorili o onome što nas pritišće, od rasizma i šovinizma, snobizma i moralizma, do društvenog licemjerja i ovisnosti o socijalnim mrežama. Pritom je smijeh lijek, a igra na koju smo pozvani – neodoljiva je.

Nagrada za najbolju režiju:
BOBO JELČIĆ za Zašto je poludeo gospodin R? Rainera Wernera Fassbindera i Michaela Fenglera u izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda

Premošćujući medije i epohe, društvena uređenja i socijalna stanja, na tlocrtu polemičnog Fassbinderovog djela nastala je predstava koja bešavno spaja intimno i politično, zagledana u ranjivost čovjeka, svejedno kojeg i svejedno odakle, jer krhkost nam je zajednička. Redatelj je oblikuje dojmljivo, s povjerenjem u kazalište kao prostor susreta, očuđenja i empatije, polako nas uvlačeći u ovu “priču bez priče”, na čijem se kraju osjećamo kao da nam nedostaje daha. Čini nam se da gledamo komediju, da bismo se odjednom zatekli u tragediji, pokušaju da se suočimo s čovjekom u kojem se prepoznajemo, a koji je učinio nešto tako teško shvatljivo.

Nagrada Fadil Hadžić za najbolji tekst:
MATE MATIŠIĆ za Ničijeg sina u režiji Marka Misirače i izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta

 U još jednom djelu proizašlom iz majstorske radionice ovog pisca, tekstu koji je komedija koliko i tragedija, moralitet koliko i satira, groteska koliko i bespoštedna realistična drama, gurnuti smo u makabrični svijet prenapregnut do granica izdrživog, svijet gdje žrtvujemo – pa i najmilije – da bismo se uspeli do vrha neke zamišljene piramide, zvala se ona uspjeh, priznanje ili moć. Događaji su ludi onoliko koliko je ludo vrijeme u kojem živimo, a drama koja se suočava s njima kontroverzna je i danas, kao i onda kad je napisana. Gorak i potresan, provokativan i drzak, nesmiljen i sućutan komad.

Nagrada za najbolju žensku ulogu
DARIA LORENCI FLATZ za ulogu u autorskom projektu prema ideji i predlošku Ane Maras Harmander Brodolomke  u režiji Krešimira Dolenčića i izvedbi Kazališta Moruzgva iz Zagreba i Ludens teatra iz Koprivnice.

Igrati pijanu osobu, glumci to znaju, znači biti na kliskom terenu, gdje je lako odšetati u općenitost, predvidljivost, karikaturalnost. Igrati u zagrebačkom kazalištu ženu iz Bosne i stvoriti je pred nama nimalo površno, otvoreno, zagledano i zasmijano, zahtjevan je glumački zadatak. A odigrati oboje na istom prštećem valu, bez stereotipa ili predrasuda, studiozno i duhovito, i pritom komunicirati s publikom s improvizatorskom opuštenošću i sviješću o uvijek pulsirajućem procijepu između izvođača i glumca, osvajajuće je. U tome je uspjela ova lucidna, osviještena, strastvena glumica.

Nagrada za najbolju mušku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek:
BORIS ISAKOVIĆ za ulogu Gospodina R. u predstavi Rainera Wernera Fassbindera i Michaela Fenglera Zašto je puludeo gospodin R.? u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda

Nemiran i zbunjen u neurozi i boli koje taloži od prve minute predstave, samo on zna gdje i kako, nemoćan artikulirati što je to što mu ne da da se ostvari u svojoj punini, je li to društvo, obitelj, prijatelji i kolege ili on sam, sav u pitanju odakle ta praznina u koju je upao, u koju smo upali, i koja guta sve što joj se približi, ovaj glumac samurajske pojave gradi ulogu s vjerom da je manje ponekad doista više, a neizgovoreno je bitno kao i izrečeno, potisnuto kao i pokazano. Njegov Gospodin R. živi u nama još dugo nakon što je otišao s pozornice, poput neke prijetnje, iako kazališne – posve moguće i stvarne.

Nagrada Ivo Serdar za ulogu koju je publika najbolje prihvatila:
FILIP DETELIĆ za ulogu Kjella u predstavi Simona Benta Elling u režiji Hrvoja Korbara i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba

Teško je odrediti kako procijeniti koju je ulogu na festivalu publika najbolje prihvatila, no ono što je očito, jest to da ovaj glumac pršti energijom i šarmom, da je brz i iskričav, da osluškuje i pita se. U dvije predstave odličan kao partner podjednako sjajnim kolegama, s nama je izvođač koji se s likom susreće hrabro i angažirano, ostvarujući ga u dinamičnoj komunikaciji sa suigračima i gledateljima koji to, naravno, prepoznaju. Publika je zato, osjećali smo, voljela njegovo bivanje na sceni, uzvraćajući mu koncentracijom i toplinom, koja je u suigri neštedimice emanirana s obje strane rampe.

Nagrada Sabrija Biser mladoj glumici / glumcu do 28 godina:
KATARINA ROMAC za ulogu Katarine u predstavi Williama Shakespearea Kroćenje goropadnice u režiji Ivana Plazibata i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Split

U ovoj predstavi niz je izuzetnih mladih glumaca koji su nas ponovno podsjetili koliko rijetko imamo priliku vidjeti splitske umjetnike u zagrebačkom kazalištu, a tako je dragocjeno sresti ih. Odabrani Shakespeareov komad živ je poligon za redateljsko-dramaturško-glumačku generacijsku suradnju, rezultat čega je naslov koji velikom bardu ne prilazi bojažljvo, već ga znatiželjno propituje, kolažira, nadopisuje. U toj motiviranoj ekipi, kao svojevrsna nositeljica stava cjeline, istakla se glumica kojoj je nagrada, željeli bismo, i nagradama svima ostalima uključenima u nastanak ove vrijedne kazališne pustolovine.

Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu:
NADINE MIČIĆ
za ulogu Ine u predstavi Nikolaja Koljade Murlin Murlo u režiji Alena Muratovića i izvedbi Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo i Dragon teatra iz Zadra

Susret mladih sarajevskih i zadarskih umjetnika donio nam je predstavu nabijenu emocijama, nepretencioznu u pristupu, ali sinemaskopsku u dojmu i dalekosežnu značenjima. Otuđeno i maskulino društvo koje melje i odbacuje fragilne te prezire drugačije, uvelike je i društvo u kakvom živimo, iako nam se Koljadina Rusija može doimati dalekom. Iznijeti diplomski rad ovako posvećeno, vrijedno je svake pažnje, pri čemu je ranjivo raslojavanje karaktera kakvo si je dopustila ova glumica tek za ovu priliku istaknut dio ravnopravnog kvarteta koji funkcionira poput dobre komorne glazbe.

Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu:
VILIM MATULA za uloge Djeda i Điđija u predstavi Damira Karakaša Blue Moon u režiji Borisa Liješevića i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh

Istodobno opor i blag kao lički djed, višeznačan u svojoj jednostavnosti i nježan u surovosti, te zastrašujuće demoničan kao samodopadna pojava ustaškog predvodnika koji je iz tame prošlosti u svijetlom odijelu izronio u novi rat poput jahača apokalipse, radujući se još jednom ciklusu ubijanja, ovaj glumac oba svoja lica stvara bez površnih efekata i potrebe da se nametne. Na trenutke oštar i nesmiljen, otežan naslagama prošlosti, a zatim mek i lak, naizgled lišen savjesti, on liku ne zaboravlja iscrtati naličje, prepuštajući gledateljima da odrede i odaberu svoja značenja.

Posebna nagrada za specijalno postignuće:
Ekipa predstave KATALONAC Ivana Penovića u režiji Ivana Penovića i izvedbi Teatra &TD i Rupera iz Zagreba za kazališnu hrabrost, autentičnost i kreativnu slobodu

Ima nečeg zaumnog u ovoj predstavi. U njoj se miješaju generacijski vrisci i iskonski ritmovi, sirovost hip-hop pjesništva s jekom nedogađanja. Oblikovana je u stalnim pokušajima da pronađe vlastiti narativ od kojeg brzo odustaje, natopljena apsurdom kao oruđem kojim se valja braniti od ponekad teško izdržive ozbiljnosti. S cjelinom smo koja kao da je sva sazdana od krhotina nečega što se razbilo, a niti možemo reći što je to bilo, niti kako to ponovno slijepiti. U plovidbi između euforije i apatije, nabrijanosti i rezignacije, sjajni izvođači vode nas na put u nepoznato, a mi im se ne odupiremo, prepušteni originalnoj, osobitoj satiri.