OBRAZLOŽENJA ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA
Ocjenjivački sud je radio u sastavu: DRAŽEN ČUČEK (glumac) – predsjednik, DUBRAVKO MIHANOVIĆ (dramski pisac i dramaturg) i BOJANA RADOVIĆ (novinarka i kazališna kritičarka “Večernjeg lista”) – članovi.
Velika nagrada Večernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini:
REALISTI Jure Karasa u režiji Tijane Zinajić i izvedbi Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica
Predstava moćne kolektivne energije mladog ansambla koji scenu osvaja strpljivo i bez zadrške, iz prizora u prizor, songa u song, gradeći cjelinu istodobno minimalističnu i raskošnu, organsku i artističnu, neobuzdanu i preciznu, izrađenu do detalja. Petero glumaca i pijanist na gotovo praznoj pozornici nižu slike s kojima kao na vrtuljku putujemo kroz naše “sada i ovdje”, koristeći formu kabareta kako bi progovorili o onome što nas pritišće, od rasizma i šovinizma, snobizma i moralizma, do društvenog licemjerja i ovisnosti o socijalnim mrežama. Pritom je smijeh lijek, a igra na koju smo pozvani – neodoljiva je.
Nagrada za najbolju režiju:
BOBO JELČIĆ za Zašto je poludeo gospodin R? Rainera Wernera Fassbindera i Michaela Fenglera u izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda
Premošćujući medije i epohe, društvena uređenja i socijalna stanja, na tlocrtu polemičnog Fassbinderovog djela nastala je predstava koja bešavno spaja intimno i politično, zagledana u ranjivost čovjeka, svejedno kojeg i svejedno odakle, jer krhkost nam je zajednička. Redatelj je oblikuje dojmljivo, s povjerenjem u kazalište kao prostor susreta, očuđenja i empatije, polako nas uvlačeći u ovu “priču bez priče”, na čijem se kraju osjećamo kao da nam nedostaje daha. Čini nam se da gledamo komediju, da bismo se odjednom zatekli u tragediji, pokušaju da se suočimo s čovjekom u kojem se prepoznajemo, a koji je učinio nešto tako teško shvatljivo.
Nagrada Fadil Hadžić za najbolji tekst:
MATE MATIŠIĆ za Ničijeg sina u režiji Marka Misirače i izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta
U još jednom djelu proizašlom iz majstorske radionice ovog pisca, tekstu koji je komedija koliko i tragedija, moralitet koliko i satira, groteska koliko i bespoštedna realistična drama, gurnuti smo u makabrični svijet prenapregnut do granica izdrživog, svijet gdje žrtvujemo – pa i najmilije – da bismo se uspeli do vrha neke zamišljene piramide, zvala se ona uspjeh, priznanje ili moć. Događaji su ludi onoliko koliko je ludo vrijeme u kojem živimo, a drama koja se suočava s njima kontroverzna je i danas, kao i onda kad je napisana. Gorak i potresan, provokativan i drzak, nesmiljen i sućutan komad.
Nagrada za najbolju žensku ulogu
DARIA LORENCI FLATZ za ulogu u autorskom projektu prema ideji i predlošku Ane Maras Harmander Brodolomke u režiji Krešimira Dolenčića i izvedbi Kazališta Moruzgva iz Zagreba i Ludens teatra iz Koprivnice.
Igrati pijanu osobu, glumci to znaju, znači biti na kliskom terenu, gdje je lako odšetati u općenitost, predvidljivost, karikaturalnost. Igrati u zagrebačkom kazalištu ženu iz Bosne i stvoriti je pred nama nimalo površno, otvoreno, zagledano i zasmijano, zahtjevan je glumački zadatak. A odigrati oboje na istom prštećem valu, bez stereotipa ili predrasuda, studiozno i duhovito, i pritom komunicirati s publikom s improvizatorskom opuštenošću i sviješću o uvijek pulsirajućem procijepu između izvođača i glumca, osvajajuće je. U tome je uspjela ova lucidna, osviještena, strastvena glumica.
Nagrada za najbolju mušku ulogu Mladen Crnobrnja Gumbek:
BORIS ISAKOVIĆ za ulogu Gospodina R. u predstavi Rainera Wernera Fassbindera i Michaela Fenglera Zašto je puludeo gospodin R.? u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda
Nemiran i zbunjen u neurozi i boli koje taloži od prve minute predstave, samo on zna gdje i kako, nemoćan artikulirati što je to što mu ne da da se ostvari u svojoj punini, je li to društvo, obitelj, prijatelji i kolege ili on sam, sav u pitanju odakle ta praznina u koju je upao, u koju smo upali, i koja guta sve što joj se približi, ovaj glumac samurajske pojave gradi ulogu s vjerom da je manje ponekad doista više, a neizgovoreno je bitno kao i izrečeno, potisnuto kao i pokazano. Njegov Gospodin R. živi u nama još dugo nakon što je otišao s pozornice, poput neke prijetnje, iako kazališne – posve moguće i stvarne.
Nagrada Ivo Serdar za ulogu koju je publika najbolje prihvatila:
FILIP DETELIĆ za ulogu Kjella u predstavi Simona Benta Elling u režiji Hrvoja Korbara i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba
Teško je odrediti kako procijeniti koju je ulogu na festivalu publika najbolje prihvatila, no ono što je očito, jest to da ovaj glumac pršti energijom i šarmom, da je brz i iskričav, da osluškuje i pita se. U dvije predstave odličan kao partner podjednako sjajnim kolegama, s nama je izvođač koji se s likom susreće hrabro i angažirano, ostvarujući ga u dinamičnoj komunikaciji sa suigračima i gledateljima koji to, naravno, prepoznaju. Publika je zato, osjećali smo, voljela njegovo bivanje na sceni, uzvraćajući mu koncentracijom i toplinom, koja je u suigri neštedimice emanirana s obje strane rampe.
Nagrada Sabrija Biser mladoj glumici / glumcu do 28 godina:
KATARINA ROMAC za ulogu Katarine u predstavi Williama Shakespearea Kroćenje goropadnice u režiji Ivana Plazibata i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Split
U ovoj predstavi niz je izuzetnih mladih glumaca koji su nas ponovno podsjetili koliko rijetko imamo priliku vidjeti splitske umjetnike u zagrebačkom kazalištu, a tako je dragocjeno sresti ih. Odabrani Shakespeareov komad živ je poligon za redateljsko-dramaturško-glumačku generacijsku suradnju, rezultat čega je naslov koji velikom bardu ne prilazi bojažljvo, već ga znatiželjno propituje, kolažira, nadopisuje. U toj motiviranoj ekipi, kao svojevrsna nositeljica stava cjeline, istakla se glumica kojoj je nagrada, željeli bismo, i nagradama svima ostalima uključenima u nastanak ove vrijedne kazališne pustolovine.
Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu:
NADINE MIČIĆ za ulogu Ine u predstavi Nikolaja Koljade Murlin Murlo u režiji Alena Muratovića i izvedbi Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo i Dragon teatra iz Zadra
Susret mladih sarajevskih i zadarskih umjetnika donio nam je predstavu nabijenu emocijama, nepretencioznu u pristupu, ali sinemaskopsku u dojmu i dalekosežnu značenjima. Otuđeno i maskulino društvo koje melje i odbacuje fragilne te prezire drugačije, uvelike je i društvo u kakvom živimo, iako nam se Koljadina Rusija može doimati dalekom. Iznijeti diplomski rad ovako posvećeno, vrijedno je svake pažnje, pri čemu je ranjivo raslojavanje karaktera kakvo si je dopustila ova glumica tek za ovu priliku istaknut dio ravnopravnog kvarteta koji funkcionira poput dobre komorne glazbe.
Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu:
VILIM MATULA za uloge Djeda i Điđija u predstavi Damira Karakaša Blue Moon u režiji Borisa Liješevića i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh
Istodobno opor i blag kao lički djed, višeznačan u svojoj jednostavnosti i nježan u surovosti, te zastrašujuće demoničan kao samodopadna pojava ustaškog predvodnika koji je iz tame prošlosti u svijetlom odijelu izronio u novi rat poput jahača apokalipse, radujući se još jednom ciklusu ubijanja, ovaj glumac oba svoja lica stvara bez površnih efekata i potrebe da se nametne. Na trenutke oštar i nesmiljen, otežan naslagama prošlosti, a zatim mek i lak, naizgled lišen savjesti, on liku ne zaboravlja iscrtati naličje, prepuštajući gledateljima da odrede i odaberu svoja značenja.
Posebna nagrada za specijalno postignuće:
Ekipa predstave KATALONAC Ivana Penovića u režiji Ivana Penovića i izvedbi Teatra &TD i Rupera iz Zagreba za kazališnu hrabrost, autentičnost i kreativnu slobodu
Ima nečeg zaumnog u ovoj predstavi. U njoj se miješaju generacijski vrisci i iskonski ritmovi, sirovost hip-hop pjesništva s jekom nedogađanja. Oblikovana je u stalnim pokušajima da pronađe vlastiti narativ od kojeg brzo odustaje, natopljena apsurdom kao oruđem kojim se valja braniti od ponekad teško izdržive ozbiljnosti. S cjelinom smo koja kao da je sva sazdana od krhotina nečega što se razbilo, a niti možemo reći što je to bilo, niti kako to ponovno slijepiti. U plovidbi između euforije i apatije, nabrijanosti i rezignacije, sjajni izvođači vode nas na put u nepoznato, a mi im se ne odupiremo, prepušteni originalnoj, osobitoj satiri.
