5.6. / utorak
Kerempuh, 20:00
OTVORENJE 42. DANA SATIRE FADILA HADŽIĆA
JUGOSLOVENSKO DRAMSKO POZORIŠTE, Beograd / Srbija
Dario Fo: SLUČAJNA SMRT JEDNOG ANARHISTA
redateljica: Maja Maletković

6.6. / srijeda
Teatar &TD, Savska 25, 20:00
TEATAR &TD ZAGREB
Željko Zorica Šiš: LJUBAVNI SLUČAJ FAHRIJE P.
redatelj: Zlatko Burić
Prodaja ulaznica na blagajni &TD-a.

8.6. / petak
Kerempuh u 20 sati
SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH, Zagreb
Autorski projekt Bobe Jelčića: GOVORI GLASNIJE!
redatelj: Bobo Jelčić

9.6. / subota
Kerempuh, 20:00
TEATAR RUGANTINO / KAZALIŠTE PLANET ART, Zagreb
Christopher Durang; ZA UMRIJET OD SMIJEHA
redatelj: Mario Kovač

10.6. / nedjelja
Kerempuh, 20:00
ZVEZDARA TEATAR, Beograd / Srbija
Borislav Pekić: KOREŠPODENCIJA
redatelj: Gorčin Stojanović

12.6. / utorak
Kerempuh, 20:00
NARODNO POZORIŠTE / NARODNO KAZALIŠTE /NÉPSZÍNHAZ  SUBOTICA / Srbija
Ingrid Lausands: KIČMA
redatelj: Veljko Mićunović
Predstava će biti prevođena.

13.6. / srijeda
Zagrebačko kazalište mladih, Teslina 7,  21:00
HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE SPLIT
Predrag Lucić: AZIZ ili SVADBA KOJA JE SPASILA ZAPAD
Comédie-franchise po motivima Pira malograđana Bertolta Brechta
redatelj: Dino Mustafić
Prodaja ulaznica na blagajnama Kerempuha i ZKM-a.

14.6. / četvrtak
GDK Gavella, Frankopanska 6, 20:00
GRADSKO DRAMSKO KAZALIŠTE GAVELLA, Zagreb
Joël Pommerat: PONOVNO UJEDINJENJE DVIJU KOREJA
redatelj: Paolo Magelli
Prodaja ulaznica na blagajni Gavelle.

15.6. / petak
Kerempuh,  20:00
SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH, Zagreb
Luigi Pirandello: ŠEST LIKOVA TRAŽI AUTORA
redatelj: Oliver Frljić

17.6. / nedjelja
Kerempuh,  20:00
SCENA MESS, Sarajevo /BiH
WHAT IS EUROPE?
Po motivima Lászla Végela
redatelj: András Urbàn

18.6. /ponedjeljak
Zagrebačko kazalište mladih, Teslina 7,  20:00
GLEDALIŠČE KOPER, ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE – GRADSKO KAZALIŠT EPULA, SLOVENSKO NARODNO GLEDALIŠČE NOVA
GORICA, STALNO GLEDALIŠČE TRST
Carlo Goldoni – Predrag Lucić: BARUFE
redatelj: Vito Taufer

19.6. / utorak
MESTNO GLEDALIŠČE LJUBLJANSKO
Jean Baptiste Poquelin Molière: ŽLAHTNI MEŠČAN
redatelj: Eduard Miler
Predstava će biti prevođena.

21.6. / četvrtak
Kerempuh, 12:00
ZATVARANJE 42. DANA SATIRE FADILA HADŽIĆA
IZVJEŠĆE OCJENJIVAČKOG SUDA I DODJELA NAGRADA

Pred nama su još jedni Dani satire!

Jedinstven je to festival, jedan od ponajboljih ovoga žanra u regiji, koji nam ne samo svojim trajanjem, a zagazio je u petu deceniju svojega postojanja, već i svojom kvalitetom koja se iz godine u godinu potvrđuje pred publikom – svakoga puta iznova osigurava prostor u kojem imamo sretnu priliku i odgovornu mogućnost obračunavati se s društvenim i inim manama i vrlinama kroz smijeh, ali i ozbiljnost koju satira uporno zahtijeva.

Činjenica da je za ovogodišnji festival prijavljeno više od 70 predstava zbori o tome da satira u ovom našem vremenu ne samo da nije u nestanku kako se nakon promjene sistema znalo predviđati tome literarnom izričaju, već postaje sve interesantnijom formom kazališnim pregaocima. Oni sve češće odabiru upravo ovaj žanr da bi preispitali mane društva ili pak potražili mogućnost utopije u nemogućim uvjetima. Pored toga, krizna vremena gotovo prozivaju satiru da im se obrati, neuređeno nas društvo zasipa temama na svakom koraku… Ona indirektnim putem manjkavu stvarnost suprotstavlja idealu. Za njega se zalaže, no njoj imanentna polemičnost i potrebna kritičnost ipak je tek i na sreću utočište optimizma. A njega nam kronično nedostaje.

Ovogodišnji program festivala odredili su suvremeni pisci i autorski projekti te adaptacije klasika, dakle – suvremena riječ! Oblikovana trenutkom. Određena mjestom. Autori – pisci, glumci, redatelji, dramaturzi, autori glazbe, scenografi, kostimografi, koreografi – naoružani talentom, humorom, pronicljivošću, različitim estetikama, produkcijskim mogućnostima, dokazuju ovim predstavama da što su vremena teža, udar je satire jači, žalac dublje ubada.

Ono što mi se čini zanimljivim, a jednom festivalu kazališta potrebnim, jest estetska raznolikost odabranih predstava. Sve se one hvataju u koštac s problemima našega vremena i društva hrabro, sa željom da analiziraju, postavljaju pitanja, podvrgavaju kritici i, naravno, ismijavaju, rugaju se devijantnim pojavama, ali čine to svaka na različit način, koristeći se drugačijim teatarskim sredstvima. I sve se one udaljavaju od  komedije, a utječu satiričnim oštricama. Ne nude smijeh zaborava, već onaj koji zastaje u grlu, tjera na razmišljanje. Onaj u kojemu se smijemo sebi i svojoj nemoći, a ne drugima. Onaj koji nas ne amnestira od odgovornosti za (ne)društvene okolnosti koje rugajući se prozivamo – ali smo i sami dio njih.  Istovremeno pokazuju i dokazuju koliko nam je humor danas neophodan, a satirični izričaj intrigantan u mogućnosti prepoznavanja vlastitog pokušaja obračuna sa stvarnošću koja nas vreba podmuklije no ikad. On jest u svim ovim predstavama i svojevrsni ispušni ventil od pritiska mučne svakodnevice, ali je prije svega alat koji će nam, ako ga prihvatimo u ruke, dati mogućnost da se pokrenemo, da ustrajemo u pokušaju promjene. Humor koji će nas s vremena na vrijeme zasmijati – služi ovoj teatarskoj formi tek kao sredstvo kojim se pokazuje i prokazuje gorčina tema kojom se odabrane predstave bave. Satiričke oštrice bodu, ali ako pogode u pravo mjesto – donose i olakšanje. Jer satira, bez sumnje, doprinosi uvećanju slobode jednoga društva. Ukazujući na nepravilnosti u društvu, rugajući se i ismijavajući nesavršenosti zajednice svojom analitičkom prirodom zahtijeva prostor tolerancije. U tim satiričnim ogledima nema mržnje, već samo potreba da se glasno i jasno progovori o onome o čemu se najradije šuti. Satira zahtijeva za sebe slobodu govora, ali odustaje od vrijeđanja u korist bespoštedne kritike. A nju nije uvijek lako čuti. Ali je i te kako potrebno.

Satirično  na daskama koje život znače ostaje i postaje oružje u borbi za očuvanje prava na različitost, vlastito mišljenje i ugroženi identitet mislećih pojedinaca. Ali satira se više ne zadovoljava dopuštenom  utilitarnom pozicijom ispušnog ventila koji zapravo ide u prilog onima na vlasti, već pokušava problematizirati suvremenost, postavljati pitanja. Nerijetko i neugodna. Kada njezin žalac pogodi u pravo mjesto – predmet svoje poruge, svojeg ismijavanja, onda i liječi. Jer otvara prostor nade.

Željka Udovičić Pleština

Predstave u službenoj konkurenciji 42. dana satire Fadila Hadžića ocjenjivao je tročlani Ocjenjiački sud u sastavu: Goran Grgić (dramski umjetnik) – predsjednik, Ana Prolić (dramaturginja) i Bojana Radović (novinarka i kazališna kritičarka “Večernjeg lista”) i dodijelio sljedeće nagrade:

Velika nagrada “Večernjeg lista” za najbolju predstavu  u cjelini – “BARUFE” Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnoga gledališča Trst;

Nagrada za najbolju režiju – PAOLO MAGELLI za “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” Joëla Pommerata u izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba

Nagrada za najbolji tekst – BOBO JELČIĆ i ANSAMBL PREDSTAVE  za “Govori glasnije!” u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba;

Glavna nagrada za mušku ulogu “Mladen Crnobrnja Gumbek” – ENES VEJZOVIĆ za ulogu u predstavi Joëla Pommerata “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba;

Glavna nagrada za žensku ulogu – JADRANKA ĐOKIĆ za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića “Govori glasnije!” u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba;

Nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike – ANICA DOBRA za ulogu Milice Njegovan u predstavi Borislava Pekića “Korešpodencija” u režiji Gorčina Stojanovića i izvedbi Zvezdara teatra iz Beograda;

Nagrada “Sabrija Biser” mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike – PETRA SVRTAN za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba te za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba;

5 ravnopravnih glumačkih nagrada:
LINDA BEGONJA za ulogu Pastorke u predstavi Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh
KRISTIJAN GUČEK za ulogu Đovanina Temperina u predstavi „Barufe“ Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnoga gledališča Trst
MARKO MAKOVIČIĆ za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića “Govori glasnije!” u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh
JELENA MIHOLJEVIĆ za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba
BARBARA NOLA za ulogu u predstavi Joëla Pommerata “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella;

3 posebna priznanja:
ANSAMBL PREDSTAVE „KIČMA“ Ingrid Lausund u režiji Veljka Mićunovića i izvedbi Narodnog pozorišta/Narodnog kazališta/ Népszínhaz Subotica za kolektivnu igru
OLIVER FRLJIĆ za adaptaciju teksta Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba
AUTORSKI TIM PREDSTAVE Željka Zorice Šiša „LJUBAVNI SLUČAJ FAHRIJE P.“ u režiji Zlatka Burića i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba  za prijenos umjetničkoga opusa Željka Zorice Šiša u kazališni medij.

 

OBRAZLOŽENJA ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA

 

Prvo su postojale Goldonijeve “Ribarske svađe”, a danas bi bilo teško u Hrvatskoj pronaći zaljubljenika u kazalište koji u svom sjećanju nema spremljene kazališne divove poput Ivice Vidovića ili Borisa Dvornika koji su igrali u toj predstavi, jer čak nekoliko verzija “Ribarskih svađa” ušlo je u anale hrvatskog  teatra. Ali tada je Predrag Lucić te iste “Ribarske svađe” smjestio u splitsku Varoš. Taj punokrvni splitski tekst u velikoj je koprodukciji  Gledališča Koper, Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica i Stalnog gledališča Trst, postao  priča iz Europske unije, priča o Mediteranu čiji temperament, glasnost, jezičavost i dirljivost ne može promijeniti ni žilet žica. Tako je nastala predstava “Barufe” u kojoj zadivljuje način na koji se jezičnim bravurama uz obilje životopisnih psovki isprepliću hrvatski, istrijanski, slovenski i talijanski, u kojoj se trača, ljubi, svađa i udara, sve to na entoj potenciji temperamenta kakav samo more stvara. Glumci od prve scene doslovno daju i više od maksimuma,  njihovi su udarci pravi, padovi evidentno bolni, emocije pune… Istrest će publici stari tepih u lice, zaliti je vinom, ponuditi svježe friganim srdelama i zaraziti je nevjerojatnoj energijom. Oni glume dvjesto na sat i tom su nas brzinom vratili u neka blažene dane djetinjstva, sretne dane teatra iz kojeg se izlazi sa velikim osmijehom  na licu.
Velika nagrada „Večernjeg lista“ za najbolju predstavu u cjelinu dodjeljuje se predstavi Barufe“ Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnoga gledališča Trst.

Veliki se redatelj ovdje bavi jednom od svojih najdražih tema – ljubavlju. Ili, kako bi on sam rekao, ovo je priča na temu  “kada ljubavi nema, svijet je strašno mjesto, a kada je ima, postaje još strašnije.” Život je pakao, ljubav naša uobrazilja, poručuje nam ovom predstavom, a dok gleda tu istinu, publika se smije. Zato nam redatelj na samom početku predstave postavlja na scenu Krista i posljednju večeru. Jasno je da slijedi – muka na Golgoti! Ono što nipošto nije muka je otkrivanje  načina na koji redatelj suvereno isprepliće sve te ljubavne priče. Jednom riječi čisti “magellizam” na djelu. Naoko minimalističkim sredstvima on postiže maksimalne kazališne učinke, a taj je redateljski poučak najlakše prepoznati u izvedbama glumaca, jer kod Magellija nema loše uloge.
Nagrada za najbolju režiju  dodjeljuje se za „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ Joëla Pommerata u izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Paolu Magelliju.

Ovo je njemu jako važna priča. Osjeća je na vlastitoj koži, to je muka koju prolaze neki njemu znani i dragi ljudi. No, tu je on iznova svoj – kazališnu predstavu, i tekst u njoj, gradi naoko iz sitnica, iz svakodnevnih rečenica, iz naoko najobičnijih situacija, susreta i emocija. Zbog te je metode njegov rad prepoznat i u kazalištu i na filmu. On nam sa scena ili s filmskog platna u lice baca sam – život. Radi to upozoravajući, na svoj tih i miran način poručujući: “Ovo je važno! Obratite pažnju!”. Nemoguće ga je ne čuti. Ne vidjeti. Tim više jer ovdje, radeći s ansamblom Satiričkog kazališta Kerempuh, otvara temu onih koji dolaze “sa strane”, upadaju u naše živote moleći pomoć, bavi se onima koje tek naoko dočekujemo raširenih ruku. Važna je to tema i važna je ovo predstava, jer živimo u vremenima kada nam konačno postaje jasno koliko smo tih i sličnih tema gurnuli pod tepih, za koliko takvih životnih problema nismo ni pokušali pronaći rješenja.
Nagrada za najbolji tekst dodjeljuje se  za „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba Bobi Jelčiću i ansamblu predstave.

Vidjeli smo pravi spektar muških ideja o ljubavi: od situacije u kojoj će seksualno iskoristiti ženu koja spava, pa sve do muškarca koji će naći način da ljubuje sa svim ženama jedne obitelji, što će mu se obiti o glavu baš u trenutku kada odluči oženiti jednu od njih. U svakoj priči ove predstave on je jedinstven i drugačiji, igra u potpunosti podređen svojim sjajnim partnericama, ali je istovremeno glumačka “lokomotiva” koja ih vuče naprijed kroz priču. Zadivljujući je i način na koji potpuno opušten glumi, doslovno bez gaća, a upravo su te scene u hotelskoj epizodi nauk svima koji se puni lažnog morala i u današnje vrijeme zgražavaju se nad nečim tako svakodnevnim kao što je to obično, ali golo ljudsko tijelo na kazališnoj sceni.
Glavna nagrada za mušku ulogu  “Mladen Crnobrnja Gumbek” dodjeljuje se za ulogu u predstavi Joëla Pommerata „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Enesu Vejzoviću.

Ona je žena koja iz BiH dolazi u Zagreb u potrazi za poslom. Dvadeset je godina nezaposlena. Svima nam je poznata njena priča i baš zato s takovom lakoćom od nje okrećemo glavu. Kako uopće igrati ulogu u kojoj si u najtežoj životnoj situaciji, a okolina ti tu dramu čak ni ne priznaje? Odgovor na to pitanje maestralno je dala glumica koja igra surovi, svakodnevni život, onaj u kojem se ljudi batrgaju, a  izlaz se ne nazire. Oko nje je na sceni glumački ansambl po svemu dojmljiv i jedinstven, okupljen oko autorskog projekta Bobe Jelčića, no njena je uloga katalizator svega, svih odnosa koje će ona kao neželjena došljakinja iznova poremetiti.
Glavna nagrada za  žensku ulogu dodjeljuje se za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba Jadranki Đokić.

Režijski njena je uloga postavljena tako da podsjeća na one starinske lutke koje su nekada sjedile na krevetima fino uređenih građanskih stanova. A opet baš u toj i takvoj ulozi ona je ta koja plijenu pažnju publiku, u Beogradu i Zagrebu, sasvim je svejedno. Ona je svojevrsna spona između pisama koja objašnjavaju odnose u obitelji cincarskih trgovaca koji te europske revolucionarne godine 1848. muku muče sa sinom koji se zaljubio u cirkusku plesačicu i krotiteljicu konja, te na nju troši obiteljski novac. Ona je ta koja obitelj drži na okupu, dok muškarci vode svoje bitke, baš kao što i ovu predstavu obogaćuje finim doziranjem humora, u kojem ne bježi ni od (pod)smijeha na vlastiti račun.
Stoga se Nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike  dodjeljuje  za ulogu Milice Njegovan u predstavi Borislava Pekića „Korešpodencija“ u režiji Gorčina Stojanovića i izvedbi Zvezdara teatra iz Beograda Anici Dobri.

Na ovogodišnjima Danima satire Fadila Hadžića gledali smo je u dvije vrlo različite predstave, u “Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja” i “Govori glasnije!”. U obje je radila s vrhunskim režiserima, Paolom Magellijem i Bobom Jelčićem, u obje je okružena s glumcima s puno utakmica u nogama, ansamblom Gavelle i Kerempuha. Ona sama tek je nedavno napustila zaštićene zidove Akademije dramske umjetnosti, ali u njenoj se glumi to ni ne naslućuje. Suvereno se nosi s ulogama, redateljima, kolegama, dajući sve od sebe i plijeneći pažnju publike, najavljujući veliku glumačku karijeru koja je odlično startala. Kao nagradu za taj furiozni početak, ali i podstrek za sve što će doći
Nagrada “Sabrija Biser” mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike dodjeljuje se za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh te za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba  Petri Svrtan.

Što je istina, a što gluma? Što je istinska ljudska patnja? Može li se ona uopće odglumiti? Je li joj mjesto na kazališnoj sceni? To je tema potresnog monologa, koji je svojevrsni vrhunac predstave Luigija Pirandella “Šest likova traži autora”, Satiričkog kazališta Kerempuh, u režiji Olivera Frljića. A ona je glumica koja cijelu tu predstavu igra poigravajući se različitim aspektima lika Pastorke, da bi u spomenutom monologu pokazala svu glumačku veličinu, profinjenost i istančanost.
Glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje se za ulogu Pastorke u predstavi Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh Lindi Begonji.

On je cijelo vrijeme mrtav pijan, i još slomljenog srca… Trči scenom sa sjekirom u ruci, tuče se s ljubavnim protivnikom, svađa sa ženom koju voli, njenom obitelji… Zahtjevna je to uloga, hod po rubu, jer lako je skliznuti u nepotrebnu karikaturu. No, ovaj se glumac toj ulozi daje svom svojom snagom, do zadnje glumačke stanice u svom tijelu, ostavljajući publiku, koja mu na sceni diše za vrat, zadivljenu, a bogami i pomalo u strahu od sjekire.
Zbog svega toga se glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje za ulogu Đovanina Temperina u predstavi „Barufe“ Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnog gledališča Trst Kristijanu Gučeku.

Bobo Jelčić radi predstave u kojima kao da se ne događa ništa. Naravno, događa se sve – život sam. Glumac koji se najbolje snalazi u takvoj vrsti teatra za koju sam Jelčić kaže da je to “kazalište u kojem je glumac važniji od teksta”, a dokazao je to u nekoliko zajedničkih projekata, je onaj koji ne trenutke kao da postaje Jelčićev alteg ego na sceni. To je Marko Makovičić dokazao i u autorskom projektu kojeg je Bobo Jelčić ove sezone napravio u Kerempuhu.
Stoga se glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh Marku Makovičiću.

Od čistačice ureda preko kurve u dugogodišnjoj putenoj vezi sa svećenikom, pa sve do žene oboljele od Alzheimera koja više ne prepoznaje supruga i djecu, ona doslovno pred očima kazališnih gledatelja raste u ovoj predstavi. Njena izuzetna glumačka osobnost ovdje dolazi do punog izražaja, jer sve su uloge u ovoj predstavi vrlo različite, a ona u svakoj pokazuje glumačko umijeće kojem se treba diviti, stvarajući na kazališnoj sceni likove čija intima dotiče baš svakog gledatelja.
Glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje se za ulogu  u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskoga kazališta Gavella iz Zagreba Jeleni Miholjević.

U ovoj predstavi na njenim su leđima najdelikatnije scene, one za koje ne može predvidjeti reakciju publike, jer treba to otvoreno priznati, još uvijek živimo u društvu koje golo ljudsko tijelo na kazališnoj sceni doživljava baš onako kako ne bi trebalo. Stoga zadivljuje njena opuštenost, ali i rafinirano glumačko umijeće koje je pokazala glumeći ženu koja možda i želi seks s poslovnim partnerom s kojim se zatekla na službenom putu. A takva, do kraja glumački iskrena i precizna, je u svim ulogama u ovoj predstavi, a kako predstava odmiče tako nas ona osvaja nevjerojatnim spojem svježine i umijeća s kojima igra. Nema tu ni mrvice karikature, preglumljenosti, ili “glumačke šmire”.
Glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje se za ulogu u predstavi  Joëla Pommerata „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella Barbari Noli.

Nije im lako. Posao im je stalni i nevjerojatni stres, jer tamo iza zatvorenih vrata stoluje šef iz pakla. Na žalost, njihove su nam situacije poznate, jer svatko od nas ponekad na svom poslu provodi dan koji ga tjera da pali cigaretu na cigaretu, da se svađa s onima koji nisu ništa krivi, plače, moli, povraća… Glumačka ekipa “Kičme” – Ervin Pálfi, Nemes Andor Kovács,  Mónika Pesitz, Hermina G. Erdélyi i Csaba Ralbovszki – te poslovne neuroze izvodi s koreografiranom preciznošću i glumačkom posvećenošću.
Posebno priznanje Ocjenjivački sud  dodjeljuje za kolektivnu igru ansamblu predstave „Kičma“ Ingrid Lausund u režiji Veljka Mićunovića i izvedbi Narodnog pozorišta / Narodnog kazališta / Népszínhaz Subotica.

Pišući “Šest likova traži autora” Luigi Pirandello je napisao tragediju o onom što mi danas, u novoj političkoj korektnosti, zovemo disfuncionalna obitelj. Ima tu svega, počevši od podvođenja vlastite djece, sve do incesta. Tog i takvog Pirandella Oliver Frljić je, u furioznom tempu, suočio s našom stvarnošću, s vremenom u kojem živimo. Učinio je to majstorski, upirući prstom u to što se tu, oko nas, događa u obiteljima, u politici, u društvu u cjelini. Ostao je pri tome vjeran Pirandellu, te je tog teatarskog majstora s početka 20. stoljeća, preveo za kazališnu publiku 21. stoljeća.
Stoga se Posebno priznanje za adaptaciju teksta Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba dodjeljuje Oliveru Frljiću.

Željko Zorica Šiš plodan je autor čija se djela ne mogu podvući pod samo jedan umjetnički nazivnik, koja ne pripadaju samo jednom mediju. On crta stripove, objavljuje knjige, bavi se performanceom i instalacijama. No, ta njegova multimedijalna djelatnost uspješno je zaživjela na kazališnoj sceni, donoseći gledateljima istinsku  “stripovsku” predstavu koja plijeni svojom hipnotičkom vizualizacijom, izvrsnom glazbom i nadahnutom glumom.
Posebno se priznanje za prijenos umjetničkoga opusa Željka Zorice Šiša u kazališni medij dodjeljuje autorskom timu   predstave Željka Zorice Šiša „Ljubavni slučaj Fahrije P.“ u režiji Zlatka Burića i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba.