Predstave u službenoj konkurenciji 42. dana satire Fadila Hadžića ocjenjivao je tročlani Ocjenjiački sud u sastavu: Goran Grgić (dramski umjetnik) – predsjednik, Ana Prolić (dramaturginja) i Bojana Radović (novinarka i kazališna kritičarka “Večernjeg lista”) i dodijelio sljedeće nagrade:
Velika nagrada “Večernjeg lista” za najbolju predstavu u cjelini – “BARUFE” Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnoga gledališča Trst;
Nagrada za najbolju režiju – PAOLO MAGELLI za “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” Joëla Pommerata u izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba
Nagrada za najbolji tekst – BOBO JELČIĆ i ANSAMBL PREDSTAVE za “Govori glasnije!” u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba;
Glavna nagrada za mušku ulogu “Mladen Crnobrnja Gumbek” – ENES VEJZOVIĆ za ulogu u predstavi Joëla Pommerata “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba;
Glavna nagrada za žensku ulogu – JADRANKA ĐOKIĆ za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića “Govori glasnije!” u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba;
Nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike – ANICA DOBRA za ulogu Milice Njegovan u predstavi Borislava Pekića “Korešpodencija” u režiji Gorčina Stojanovića i izvedbi Zvezdara teatra iz Beograda;
Nagrada “Sabrija Biser” mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike – PETRA SVRTAN za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba te za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba;
5 ravnopravnih glumačkih nagrada:
LINDA BEGONJA za ulogu Pastorke u predstavi Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh
KRISTIJAN GUČEK za ulogu Đovanina Temperina u predstavi „Barufe“ Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnoga gledališča Trst
MARKO MAKOVIČIĆ za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića “Govori glasnije!” u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh
JELENA MIHOLJEVIĆ za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba
BARBARA NOLA za ulogu u predstavi Joëla Pommerata “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella;
3 posebna priznanja:
ANSAMBL PREDSTAVE „KIČMA“ Ingrid Lausund u režiji Veljka Mićunovića i izvedbi Narodnog pozorišta/Narodnog kazališta/ Népszínhaz Subotica za kolektivnu igru
OLIVER FRLJIĆ za adaptaciju teksta Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba
AUTORSKI TIM PREDSTAVE Željka Zorice Šiša „LJUBAVNI SLUČAJ FAHRIJE P.“ u režiji Zlatka Burića i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba za prijenos umjetničkoga opusa Željka Zorice Šiša u kazališni medij.
OBRAZLOŽENJA ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA
Prvo su postojale Goldonijeve “Ribarske svađe”, a danas bi bilo teško u Hrvatskoj pronaći zaljubljenika u kazalište koji u svom sjećanju nema spremljene kazališne divove poput Ivice Vidovića ili Borisa Dvornika koji su igrali u toj predstavi, jer čak nekoliko verzija “Ribarskih svađa” ušlo je u anale hrvatskog teatra. Ali tada je Predrag Lucić te iste “Ribarske svađe” smjestio u splitsku Varoš. Taj punokrvni splitski tekst u velikoj je koprodukciji Gledališča Koper, Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica i Stalnog gledališča Trst, postao priča iz Europske unije, priča o Mediteranu čiji temperament, glasnost, jezičavost i dirljivost ne može promijeniti ni žilet žica. Tako je nastala predstava “Barufe” u kojoj zadivljuje način na koji se jezičnim bravurama uz obilje životopisnih psovki isprepliću hrvatski, istrijanski, slovenski i talijanski, u kojoj se trača, ljubi, svađa i udara, sve to na entoj potenciji temperamenta kakav samo more stvara. Glumci od prve scene doslovno daju i više od maksimuma, njihovi su udarci pravi, padovi evidentno bolni, emocije pune… Istrest će publici stari tepih u lice, zaliti je vinom, ponuditi svježe friganim srdelama i zaraziti je nevjerojatnoj energijom. Oni glume dvjesto na sat i tom su nas brzinom vratili u neka blažene dane djetinjstva, sretne dane teatra iz kojeg se izlazi sa velikim osmijehom na licu.
Velika nagrada „Večernjeg lista“ za najbolju predstavu u cjelinu dodjeljuje se predstavi “ Barufe“ Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnoga gledališča Trst.
Veliki se redatelj ovdje bavi jednom od svojih najdražih tema – ljubavlju. Ili, kako bi on sam rekao, ovo je priča na temu “kada ljubavi nema, svijet je strašno mjesto, a kada je ima, postaje još strašnije.” Život je pakao, ljubav naša uobrazilja, poručuje nam ovom predstavom, a dok gleda tu istinu, publika se smije. Zato nam redatelj na samom početku predstave postavlja na scenu Krista i posljednju večeru. Jasno je da slijedi – muka na Golgoti! Ono što nipošto nije muka je otkrivanje načina na koji redatelj suvereno isprepliće sve te ljubavne priče. Jednom riječi čisti “magellizam” na djelu. Naoko minimalističkim sredstvima on postiže maksimalne kazališne učinke, a taj je redateljski poučak najlakše prepoznati u izvedbama glumaca, jer kod Magellija nema loše uloge.
Nagrada za najbolju režiju dodjeljuje se za „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ Joëla Pommerata u izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Paolu Magelliju.
Ovo je njemu jako važna priča. Osjeća je na vlastitoj koži, to je muka koju prolaze neki njemu znani i dragi ljudi. No, tu je on iznova svoj – kazališnu predstavu, i tekst u njoj, gradi naoko iz sitnica, iz svakodnevnih rečenica, iz naoko najobičnijih situacija, susreta i emocija. Zbog te je metode njegov rad prepoznat i u kazalištu i na filmu. On nam sa scena ili s filmskog platna u lice baca sam – život. Radi to upozoravajući, na svoj tih i miran način poručujući: “Ovo je važno! Obratite pažnju!”. Nemoguće ga je ne čuti. Ne vidjeti. Tim više jer ovdje, radeći s ansamblom Satiričkog kazališta Kerempuh, otvara temu onih koji dolaze “sa strane”, upadaju u naše živote moleći pomoć, bavi se onima koje tek naoko dočekujemo raširenih ruku. Važna je to tema i važna je ovo predstava, jer živimo u vremenima kada nam konačno postaje jasno koliko smo tih i sličnih tema gurnuli pod tepih, za koliko takvih životnih problema nismo ni pokušali pronaći rješenja.
Nagrada za najbolji tekst dodjeljuje se za „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba Bobi Jelčiću i ansamblu predstave.
Vidjeli smo pravi spektar muških ideja o ljubavi: od situacije u kojoj će seksualno iskoristiti ženu koja spava, pa sve do muškarca koji će naći način da ljubuje sa svim ženama jedne obitelji, što će mu se obiti o glavu baš u trenutku kada odluči oženiti jednu od njih. U svakoj priči ove predstave on je jedinstven i drugačiji, igra u potpunosti podređen svojim sjajnim partnericama, ali je istovremeno glumačka “lokomotiva” koja ih vuče naprijed kroz priču. Zadivljujući je i način na koji potpuno opušten glumi, doslovno bez gaća, a upravo su te scene u hotelskoj epizodi nauk svima koji se puni lažnog morala i u današnje vrijeme zgražavaju se nad nečim tako svakodnevnim kao što je to obično, ali golo ljudsko tijelo na kazališnoj sceni.
Glavna nagrada za mušku ulogu “Mladen Crnobrnja Gumbek” dodjeljuje se za ulogu u predstavi Joëla Pommerata „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Enesu Vejzoviću.
Ona je žena koja iz BiH dolazi u Zagreb u potrazi za poslom. Dvadeset je godina nezaposlena. Svima nam je poznata njena priča i baš zato s takovom lakoćom od nje okrećemo glavu. Kako uopće igrati ulogu u kojoj si u najtežoj životnoj situaciji, a okolina ti tu dramu čak ni ne priznaje? Odgovor na to pitanje maestralno je dala glumica koja igra surovi, svakodnevni život, onaj u kojem se ljudi batrgaju, a izlaz se ne nazire. Oko nje je na sceni glumački ansambl po svemu dojmljiv i jedinstven, okupljen oko autorskog projekta Bobe Jelčića, no njena je uloga katalizator svega, svih odnosa koje će ona kao neželjena došljakinja iznova poremetiti.
Glavna nagrada za žensku ulogu dodjeljuje se za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba Jadranki Đokić.
Režijski njena je uloga postavljena tako da podsjeća na one starinske lutke koje su nekada sjedile na krevetima fino uređenih građanskih stanova. A opet baš u toj i takvoj ulozi ona je ta koja plijenu pažnju publiku, u Beogradu i Zagrebu, sasvim je svejedno. Ona je svojevrsna spona između pisama koja objašnjavaju odnose u obitelji cincarskih trgovaca koji te europske revolucionarne godine 1848. muku muče sa sinom koji se zaljubio u cirkusku plesačicu i krotiteljicu konja, te na nju troši obiteljski novac. Ona je ta koja obitelj drži na okupu, dok muškarci vode svoje bitke, baš kao što i ovu predstavu obogaćuje finim doziranjem humora, u kojem ne bježi ni od (pod)smijeha na vlastiti račun.
Stoga se Nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike dodjeljuje za ulogu Milice Njegovan u predstavi Borislava Pekića „Korešpodencija“ u režiji Gorčina Stojanovića i izvedbi Zvezdara teatra iz Beograda Anici Dobri.
Na ovogodišnjima Danima satire Fadila Hadžića gledali smo je u dvije vrlo različite predstave, u “Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja” i “Govori glasnije!”. U obje je radila s vrhunskim režiserima, Paolom Magellijem i Bobom Jelčićem, u obje je okružena s glumcima s puno utakmica u nogama, ansamblom Gavelle i Kerempuha. Ona sama tek je nedavno napustila zaštićene zidove Akademije dramske umjetnosti, ali u njenoj se glumi to ni ne naslućuje. Suvereno se nosi s ulogama, redateljima, kolegama, dajući sve od sebe i plijeneći pažnju publike, najavljujući veliku glumačku karijeru koja je odlično startala. Kao nagradu za taj furiozni početak, ali i podstrek za sve što će doći
Nagrada “Sabrija Biser” mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike dodjeljuje se za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh te za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Petri Svrtan.
Što je istina, a što gluma? Što je istinska ljudska patnja? Može li se ona uopće odglumiti? Je li joj mjesto na kazališnoj sceni? To je tema potresnog monologa, koji je svojevrsni vrhunac predstave Luigija Pirandella “Šest likova traži autora”, Satiričkog kazališta Kerempuh, u režiji Olivera Frljića. A ona je glumica koja cijelu tu predstavu igra poigravajući se različitim aspektima lika Pastorke, da bi u spomenutom monologu pokazala svu glumačku veličinu, profinjenost i istančanost.
Glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje se za ulogu Pastorke u predstavi Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh Lindi Begonji.
On je cijelo vrijeme mrtav pijan, i još slomljenog srca… Trči scenom sa sjekirom u ruci, tuče se s ljubavnim protivnikom, svađa sa ženom koju voli, njenom obitelji… Zahtjevna je to uloga, hod po rubu, jer lako je skliznuti u nepotrebnu karikaturu. No, ovaj se glumac toj ulozi daje svom svojom snagom, do zadnje glumačke stanice u svom tijelu, ostavljajući publiku, koja mu na sceni diše za vrat, zadivljenu, a bogami i pomalo u strahu od sjekire.
Zbog svega toga se glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje za ulogu Đovanina Temperina u predstavi „Barufe“ Carla Goldonija – Predraga Lucića u režiji Vite Taufera i izvedbi Gledališča Koper, Istarskoga narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskoga narodnog gledališča Nova Gorica, Stalnog gledališča Trst Kristijanu Gučeku.
Bobo Jelčić radi predstave u kojima kao da se ne događa ništa. Naravno, događa se sve – život sam. Glumac koji se najbolje snalazi u takvoj vrsti teatra za koju sam Jelčić kaže da je to “kazalište u kojem je glumac važniji od teksta”, a dokazao je to u nekoliko zajedničkih projekata, je onaj koji ne trenutke kao da postaje Jelčićev alteg ego na sceni. To je Marko Makovičić dokazao i u autorskom projektu kojeg je Bobo Jelčić ove sezone napravio u Kerempuhu.
Stoga se glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelčića „Govori glasnije!“ u režiji Bobe Jelčića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh Marku Makovičiću.
Od čistačice ureda preko kurve u dugogodišnjoj putenoj vezi sa svećenikom, pa sve do žene oboljele od Alzheimera koja više ne prepoznaje supruga i djecu, ona doslovno pred očima kazališnih gledatelja raste u ovoj predstavi. Njena izuzetna glumačka osobnost ovdje dolazi do punog izražaja, jer sve su uloge u ovoj predstavi vrlo različite, a ona u svakoj pokazuje glumačko umijeće kojem se treba diviti, stvarajući na kazališnoj sceni likove čija intima dotiče baš svakog gledatelja.
Glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje se za ulogu u „Ponovnom ujedinjenju dviju Koreja“ Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskoga kazališta Gavella iz Zagreba Jeleni Miholjević.
U ovoj predstavi na njenim su leđima najdelikatnije scene, one za koje ne može predvidjeti reakciju publike, jer treba to otvoreno priznati, još uvijek živimo u društvu koje golo ljudsko tijelo na kazališnoj sceni doživljava baš onako kako ne bi trebalo. Stoga zadivljuje njena opuštenost, ali i rafinirano glumačko umijeće koje je pokazala glumeći ženu koja možda i želi seks s poslovnim partnerom s kojim se zatekla na službenom putu. A takva, do kraja glumački iskrena i precizna, je u svim ulogama u ovoj predstavi, a kako predstava odmiče tako nas ona osvaja nevjerojatnim spojem svježine i umijeća s kojima igra. Nema tu ni mrvice karikature, preglumljenosti, ili “glumačke šmire”.
Glumačka nagrada 42. dana satire Fadila Hadžića dodjeljuje se za ulogu u predstavi Joëla Pommerata „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja“ u režiji Paola Magellija i izvedbi Gradskoga dramskog kazališta Gavella Barbari Noli.
Nije im lako. Posao im je stalni i nevjerojatni stres, jer tamo iza zatvorenih vrata stoluje šef iz pakla. Na žalost, njihove su nam situacije poznate, jer svatko od nas ponekad na svom poslu provodi dan koji ga tjera da pali cigaretu na cigaretu, da se svađa s onima koji nisu ništa krivi, plače, moli, povraća… Glumačka ekipa “Kičme” – Ervin Pálfi, Nemes Andor Kovács, Mónika Pesitz, Hermina G. Erdélyi i Csaba Ralbovszki – te poslovne neuroze izvodi s koreografiranom preciznošću i glumačkom posvećenošću.
Posebno priznanje Ocjenjivački sud dodjeljuje za kolektivnu igru ansamblu predstave „Kičma“ Ingrid Lausund u režiji Veljka Mićunovića i izvedbi Narodnog pozorišta / Narodnog kazališta / Népszínhaz Subotica.
Pišući “Šest likova traži autora” Luigi Pirandello je napisao tragediju o onom što mi danas, u novoj političkoj korektnosti, zovemo disfuncionalna obitelj. Ima tu svega, počevši od podvođenja vlastite djece, sve do incesta. Tog i takvog Pirandella Oliver Frljić je, u furioznom tempu, suočio s našom stvarnošću, s vremenom u kojem živimo. Učinio je to majstorski, upirući prstom u to što se tu, oko nas, događa u obiteljima, u politici, u društvu u cjelini. Ostao je pri tome vjeran Pirandellu, te je tog teatarskog majstora s početka 20. stoljeća, preveo za kazališnu publiku 21. stoljeća.
Stoga se Posebno priznanje za adaptaciju teksta Luigija Pirandella „Šest likova traži autora“ u režiji Olivera Frljića i izvedbi Satiričkoga kazališta Kerempuh iz Zagreba dodjeljuje Oliveru Frljiću.
Željko Zorica Šiš plodan je autor čija se djela ne mogu podvući pod samo jedan umjetnički nazivnik, koja ne pripadaju samo jednom mediju. On crta stripove, objavljuje knjige, bavi se performanceom i instalacijama. No, ta njegova multimedijalna djelatnost uspješno je zaživjela na kazališnoj sceni, donoseći gledateljima istinsku “stripovsku” predstavu koja plijeni svojom hipnotičkom vizualizacijom, izvrsnom glazbom i nadahnutom glumom.
Posebno se priznanje za prijenos umjetničkoga opusa Željka Zorice Šiša u kazališni medij dodjeljuje autorskom timu predstave Željka Zorice Šiša „Ljubavni slučaj Fahrije P.“ u režiji Zlatka Burića i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba.