Novosti

Danas, 27. ožujka, obilježava se Svjetski dan kazališta

Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta obilježava Svjetski dan kazališta. Na taj dan imamo prigodu podsjetiti javnost na snagu, poruku i značaj izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva.

Pisanje hrvatske poruke organizira Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, a ove godine ta čast je pripala je našem uglednom redatelju i sveučilišnom profesoru Želimiru Mesariću.

HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALIŠTA 2023.

/ 27. ožujka 2023. /

U ovo čehovljansko bezvremenje, Totus mundus in maligno positus est – Sav svijet leži u zlu. (1.Iv.5,19.). Strašni  potresi, jezivi  ratovi. Ako prirodu ne možemo ukrotiti, ljudsku destruktivnost valjda možemo, no pitanje je ima li nas dovoljno u tim spasilačkim redovima. „Ovaj krasan planet živi svojim načinom, svojom sudbinom. Za sve smo krivi samo mi“, kaže mnsgr. Mate Uzinić.

Ovu poruku pišem o pedesetoj obljetnici mojeg umjetničkog rada ili „hoda po mukah“. Ne osvrćem se gnjevno nego s ugodom, ali željan upozoravati na stvari koje bi trebale i mogle voditi boljitku.

Umberto Eco briljantno konstatira: „Društvene mreže daju pravo riječi legijama imbecila koji su ranije govorili samo u birtijama nakon čaše vina, bez štete za zajednicu. Odmah bi bili ušutkani, dok sada imaju ista prava na riječ kao neki nobelovac.“

Čuvajmo pisce i glumce, jer pisci su Riječ, a glumci Govor. Pisci svjedoče, uočavaju, upozoravaju, komentiraju, a glumci govore, prikazuju, oponašaju, udahnjuju dušu napisanom.

Polovicu kulture, piše Matija Štahan, progutao je ironijski autoreferencijalni cinizam, a drugu polovicu posvemašnja neukost i amnezija. Više se ne znamo definirati ni na koji suštinski način, pa umjesto osmišljavanja novih umjetničkih, filozofskih i inih pravaca, na stare samo nakalemljujemo prefiks post. Ne znajući što smo postali, znamo jedino da nismo ono što smo bili.

Albert Camus u Pobunjenom čovjeku piše: „Dolaze mladi i žele da sve počinje od njih“, što je sasvim legitimno i prihvatljivo, „ali na nama starijima je da po mogućnosti sačuvamo neke vječne vrijednosti,“ što je, nadam se, također sasvim legitimno i prihvatljivo. Ovo nije netolerantno prigovaranje nego apel da sačuvamo vječne vrijednosti, a uvijek ostaje prostora za vrijedne novotarije i zanimljive eksperimente.

Ako je „cijeli svijet pozornica“, onda se sav taj svijet sublimira na teatarskoj pozornici. Totus mundus agit histrionem – Cijeli svijet glumi glumca, natpis je na zgradi engleskog renesansnog kazališta Globe. Pod nazivom metafora glume E. R. Curtius podcrtava putanju što vodi još od antike i Platona, koji u Zakonima živa stvorenja naziva marionetama božanskog podrijetla – „bilo da su ih bogovi izradili kao svoju igračku ili da su ih stvorili u ma kakvoj ozbiljnoj namjeri“. Sedma knjiga Platonove Države, preciznije glasoviti opis pećine, također nudi kazališnu sliku pozicije ljudskoga roda, međutim kao prisilne publike – niz zarobljenih bića kojima su udovi fiksirani kako bi mogli gledati isključivo ispred sebe, u zid pećine u kojoj obitavaju: iza njih se nalazi vatra što na stjenku pećine baca svjetlo, dok je između izvora rasvjete i publike zidić pa čovjek te sjene promatra kao zbilju, jer bi mu pogled u svjetlo zadao bol.

Čuvajmo sveto mjesto – pozornicu. Ne dopustimo lažnim trgovcima kojekakvih ideologija, agentima provokatorima, muljatorima i opsjenarima sumnjivih vrijednosti, lažnim moralistima, zasljepljenim aktivistima, polutalentima, slatkorječivim varalicama svih boja i zastava da brljaju po Talijinom svetištu.

Veliki hrvatski kazališni redatelj i pedagog Kosta Spaić, čiju smo stotu godišnjicu rođenja nedavno preskromno obilježili, jedan od nasljednika dr. Branka Gavelle – velikana hrvatskog glumišta, učio nas je da u teatru itekako treba misliti i promišljati politički, ali nikako politikantski, plakatno.

Ja sam klasičar i u gimnaziji sam odgajan na estetici lijepog. Vremena su donijela i sasvim meritorno etablirala estetiku ružnog. Niti je sve samo lijepo, niti je samo ružno, no nametanje samo jedne vizure – estetike ružnog, nije dobro.

U suživotu, dijalogu, toleranciji, zajedno sačuvajmo teatar i ne dopustimo urušavanje temeljnih vrijednosti. Ako na početku bijaše Riječ, čuvajmo tu Riječ i borimo se za istinitost riječi.

Kao što drama završava katarzom, tako je na kraju tunela Svjetlo u kojem svjetlucaju riječi Vjera, Nada i Ljubav. Moramo njegovati nadu u novi početak, a tu je uloga teatra neizmjerna i veličanstvena. Teatar je vječan i spaja sva tri vremena: vrijeme prošlo u vremenu sadašnjem, u vremenu budućem.

I da završim riječima jednog mudraca:

„Što je na kraju srijede? Četvrtak.
A što je na kraju četvrtka? Petak.
Na kraju svih krajeva?
Uvijek je jedan novi početak.
Krajevi se potroše, počeci uvijek traju.
Početak – eto što je na kraju“.

 

Želimir Mesarić

redatelj, red. prof. art.

MOBILNE APLIKACIJE

Preuzmite mobilnu aplikaciju kazališta Kerempuh za svoj smartphone i budite uvijek u toku!

Preuzmite Kerempuh za Android

Preuzmite Kerempuh iPhone aplikaciju

NEWSLETTER

PRIJAVA

Koristit ćemo vaše podatke koje ste nam dali za slanje newslettera s obavijestima vezanim za događanja kazališta Kerempuh. Klikom na pristajem i prijavu nam dajete svoju privolu. U bilo kojem trenutku imate pravo promijeniti mišljenje klikom na link „Odjava“ ili „Izmijeniti postavke“ u dnu zaprimljenog newslettera.