Poštar

˝Poštar˝ prema romanu Antonia Skármete “Nerudin pismonoša”

Roman „Nerudin pismonoša“ temelj je višestruko nagrađivanog, danas kultnog  filma „Poštar“ iz 1994. godine. Sadržaj romana zapravo je  svojevrsna sinegdoha za autorovo viđenje tadašnje Allendeove vlasti u Čileu i vojni udar Augusta Pinocheta; ljubav dvoje mladih ljudi prestaje nestankom mladog muškarca odnosno dolaskom diktatora na vlast.

Kerempuhova će se adaptacija razvijati u tri smjera. Prvi je: romantična ljubavna priča između mladog ribara Maria i konobarice Beatriz. Drugi, ali ne manje važan smjer je prijateljstvo Marija i čuvenog pjesnika Pabla Nerude. Ovdje će se obraditi važnost, ljepota i sam smisao poezije. Treći smjer koji uokviruje adaptaciju, bit će tema jačanja ekstremne politike te njezin utjecaj na živote malih ljudi.
Ideološke oznake vremena u kojem se roman događa svest će se na minimum, kako bismo našoj publici što šire otvorili asocijativne receptore te istaknuli paralelizam s današnjim vremenom.
Dramsku ćemo dinamiku graditi na temelju Skarmetine opsesije suprotnostima; jednostavnih pitanja i filozofskih odgovora, ljubavi i terora, poezije i smrti.

Satirička oštrica ove predstave najbolje se može opisati citatom samog Skarmete:

“ U demokraciji možete ujediniti razne sile da pokrenete nešto posebno: ako ne možete preurediti čitavo društvo, možete promijeniti dio društva, makar i malen. Ja nemam što reći ljudima koji misle da se ništa ne može učiniti, njih samo žalim.“