50. Dani satire Fadila Hadžića
“Trilogija Lehman” nije samo epska saga (više od 150 godina) o prošlosti obitelji Lehman, već i o širem kontekstu globalnog kapitalizma, koji je od svojih korijena uspostavljan kroz trgovinu pamukom u ropskom sustavu američkog Juga. Trgovina u New Yorku (na sjeveru) bila je suučesnik tog sustava stvorenog na eksploataciji i ljudskoj patnji. Ropstvo nije samo povijesni fenomen; ono je izvor kapitala koji je pokrenuo ekonomsku moć Amerike kakvu danas poznajemo. Eksploatacija robova omogućila je akumulaciju bogatstva nove elite toga vremena, uključujući i obitelj Lehman.
Kapitalizam je omogućio uspon institucija kao što je burza na Wall Streetu, koja je trgovala ne samo robom nego i ljudskim sudbinama. Iako se nakon građanskog rata raskrstilo s ropstvom, kapital koji je ušao u sustav stvorio je banke, investicijske fondove i kompanije za prijevoz robe koji su postali temelj američkog gospodarstva. No je li ropstvo nestalo s građanskim ratom ili se samo transformiralo? Sustav stvoren na nepravednim temeljima tražio je nove robove – radnike koji su, kako bi preživjeli, morali raditi u izuzetno teškim uvjetima, potplaćeni toliko da si nisu mogli priuštiti ni proizvod u čijem su stvaranju sudjelovali.
Danas, u svijetu koji se čini naprednijim i liberalnijim, suočavamo se s novim oblikom ropstva: potrošačkom ovisnošću. Ono što je nekoć bilo fizičko ropstvo sada je sofisticirana manipulacija koja se provodi kroz marketing i masovne komunikacijske strategije. Više nismo samo kupci; postali smo robovi potrošnje, nesvjesno vođeni željama koje su nam nametnute. Naša svakodnevna stvarnost oblikovana je idejom o „slobodi“ kroz potrošnju, dok zapravo ostajemo zarobljeni u neprekidnoj potrazi za novim proizvodima, novim identitetima i vječnom srećom u sustavu u kojem je etički ispravno sve što je ekonomski isplativo.